Allahovi darovi

Gledam neku noc svoju djecicu, pa nesto razmisljam: ”SubhanAllah, zar je moguce da su oni nekad bili samo kapi sjemena i iz toga se razvili sada u male insane.” Koliko topline, ljubavi i sretnih trenutaka covjek dozivi sa…

svojom djecom. Jeste da , istovremeno, covjek ulaze ogromno energije, snage, zivaca i vremena dok djecu odhrani i odgoji, ali ipak radost i zadovoljstvo koju covjek osjeca uz svoju djecu, je neuporedivo veca od truda koji se ulaze u njih.

Zamislimo koliko bi zivot roditelja bio siromasniji bez djece, bez tih Allahovih darova koje On, Uzviseni poklanja ljudima. Mi smo na pocetku ovog teksta napomenuli da djeca nastaju od kapi sjemna (ocevog i majcinog), ali isto tako znamo da mi vise nemamo uticaj na rast i razvoj tog embriona, a poslije djeteta, u majcinom stomaku.

Mnogo vremena mora proci, dok roditelji dodju do informacije da li je dijete musko ili zensko, sto je ociti dokaz da nemamo udjela u formiranju i oblikovanju djecijeg tijela i njegovih organa u stomaku. Naravno, dijete u stomaku uzima hranu i tekucinu, koju majka konzumira, ali ovdje mislimo na to, da ni sama majka ne moze oblikovati izgled svoga djeteta, koje nosi u stomaku, nego poslije, otprilike, devet mjeseci porodi gotov ”paket”, koji je Neko drugi kreirao, oblik mu dao i dusu u njega udahnuo.

Cesto gledajuci malu djecu, uopsteno, i moju a i drugu, razmisljam o Kur’anskom ajetu : ” Mi (Allah) čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (95:4). Ne samo da nam je Uzviseni Allah dao darove, nego nam ih je dao u najljepsem obliku, pa je covjeku mnogo puta dovoljno da samo pogleda u svoju djecu, pa da osjeti zadovoljstvo i srecu u svojim grudima.

Kolika je Allahova milost prema ljudima, mozemo dijelom da vidimo i iz hadisa od Allahovog Poslanika Muhammeda, saws, u kojem kaze da ce Uzviseni Allah u dzennetu uzdici dijete-dzennetliju na deredzu (stepen) svoga roditelja dzennetlije, iako to dijete nece imati toliko dobrih dijela kao svoj roditelj i nece zaraditi toliku nagradu, ali ce ga Allah, swt, ipak uzdici, da bi se oci roditelja smirile gledajuci u svoje dijete.

A koliko nam u stvari znace nasa djeca?? Zamislimo da insan dozivi nesrecu i ostane invalid u kolicima. Da li bi taj covjek dao sve sto ima od dunjaluckog blaga samo da ponovo moze hodati? Zaista, razmisli sta bi sam/a dao/la da ponovo mozes hodati? Pa naravno da bi insan sve dao da ponovo dobije zdravlje, ali kada bi ti neko tada rekao da das svoje dijete u zamjenu za odstranjenje bolesti, sigurno niko ne bi pristao na to.

A i ovako zdravima da nam neko daje sve ono sto je izmedju Zemlje i nebesa, covjek ne bi dao svoje dijete. A Uzviseni Allah daje mnogima i po nekoliko ovakvih “darova”, od kojih je samo jedno vrednije nego citav dunjaluk.

Medjutim, ne smijemo zaboraviti da su nam nasa djeca, isto tako, emanet, koji nam je Uzviseni Allah stvorio i poklonio, i da Allah, dz.s., trazi da o tom emanetu povedemo racuna, onako kako On zahtjeva i naredjiva. Ne budemo li svoju djecu ucili Islamu, odnosno islamskim propisima i islamskom vladanju, onda zasigurno treba da znamo da odgajamo insane koji ce biti nesretni i na ovom i na buducem svijetu.