Koliko ti znači tvoje dijete

Gledam neku noć svoju dječicu, pa nešto razmišljam: Subhanallah, zar je moguće da su oni nekad bili samo kapi sjemena i iz toga se razvili sada u male insane? Koliko topline, ljubavi i sretnih trenutaka čovjek doživi sa svojom djecom! Jeste da, istovremeno, čovjek ulaže mnogo energije, snage, živaca i vremena dok djecu othrani i odgoji, ali ipak radost i zadovoljstvo koju osjeća uz svoju djecu neuporedivo su veći od truda koji se ulaže u njih. Zamislimo koliko bi život roditelja bio siromašniji bez djece, bez tih Allahovih darova koje On, Uzvišeni, poklanja ljudima. Napomenuli smo da djeca nastaju od kapi sjemena (očevog i majčinog), ali isto tako znamo da mi više nemamo utjecaja na rast i razvoj tog embriona u majčinom stomaku.

Mnogo vremena mora proći dok roditelji dođu do informacije da li je dijete muško ili žensko, što je očiti dokaz da nemamo udjela u formiranju i oblikovanju dječijeg tijela i njegovih organa u stomaku. Naravno, dijete u stomaku uzima hranu i tekućinu koju majka konzumira, ali ovdje mislimo na to da ni sama majka ne može oblikovati izgled svoga djeteta, koje nosi u stomaku, nego poslije, otprilike, devet mjeseci porodi gotov ”paket”, koji je Neko drugi kreirao, oblik mu dao i dušu u njega udahnuo.

Gledajući malu djecu, i svoju i drugu, često razmišljam o kur’anskom ajetu: ”Mi (Allah) čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (95:4). Ne samo da nam je Uzvišeni Allah dao darove, nego nam ih je dao u najljepšem obliku, pa je čovjeku često dovoljno da samo pogleda u svoju djecu pa da osjeti zadovoljstvo i sreću u svojim grudima.

Kolika je Allahova milost prema ljudima možemo dijelom da vidimo i iz hadisa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem kaže da će Uzvišeni Allah u Džennetu uzdići dijete – džennetliju na deredžu (stepen) svoga roditelja džennetlije, iako to dijete neće imati toliko dobrih djela kao svoj roditelj i neće zaraditi toliku nagradu, ali će ga Allah, s.v.t., ipak uzdići, da bi se oči roditelja smirile gledajući u svoje dijete.

A koliko nam ustvari znače naša djeca? Da nam neko daje sve ono što je između Zemlje i nebesa, čovjek ne bi dao svoje dijete, a Uzvišeni Allah daje mnogima i po nekoliko ovakvih “darova” od kojih je samo jedno vrednije nego čitav dunjaluk.

Međutim, ne smijemo zaboraviti da su nam naša djeca, isto tako, emanet, koji nam je Uzvišeni Allah stvorio i poklonio, i da On traži da o tom emanetu povedemo računa, onako kako On zahtijeva i naređuje. Ne budemo li svoju djecu učili islamu, odnosno islamskim propisima i islamskom vladanju, onda zasigurno treba da znamo da odgajamo insane koji će biti nesretni na ovom, a i na budućem svijetu.

Pa zar to želimo svojoj djeci i zar da ne budemo zahvalni Onome koji nam je tu djecu poklonio i zato treba da naučimo našu djecu da veličaju i zahvaljuju svome, a i našem Stvoritelju?!