Allahovi štićenici i šejtanovi sljedbenici

Ljudi su podijeljeni na dvije vrste; one na Pravome putu i one koji su na stranputici. Ova podjela započeta je još davno, kao što kaže Uzvišeni:

On vas stvara, pa ste ili nevjernici ili vjernici. Sve što vi radite Allah dobro vidi. (Et-Tegabun, 2.)

Oni koji su se odazvali pozivu poslanika, povjerovali u objavljivane knjige i Njegove poslanike, poslane kao milost ljudima, oni su prijatelji Milostivog.

Na drugoj strani, oni koji su okrenuli glavu i uzoholili se, oni su šejtanovi drugovi.

Neprijateljstvo koje se pokazalo između Adema, alejhi selam, i Iblisa, će vječno ostati i između Iblisa i Ademovih potomaka sve do Smaka svijeta. Cijela povijest čovječanstva govori i svjedoči o ovom neprijateljstvu, o podjeli ljudi na one koji slijede istinu i Pravi put, s jedne, i na one koji slijede krivi put, prohtjeve i šejtana, s druge strane. Između ove dvije vrste je zakleto neprijateljstvo i između njih ne može biti pomirenja. Između njih je vječiti rat i neprijateljstvo.

Kaže šejhu-l-lslam ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao:
“U Allahov zakon spada, između ostalog, i to; da kad hoće da pokaže Svoju vjeru, da i one koji će joj se suprotstavljati, kako bi obistinio istinu Svojih riječi, istinom suzbio neistinu i laž ugušio.”

Pogledaj s kakvim su se neprijateljstvom odnosili cijeli narodi prema svojim poslanicima: Nuhu, Hudu, Salihu, Šu’ajbu, Ibrahimu, Musau, Isau i Muhammedu. Neprijateljstvo nevjernika prema vjernicima ostat će sve do Smaka svijeta.

Kako god su prijatelji Milostivog uporni da slijede Pravi put svoga Gospodara, isto tako su šejtanovi sljedbenici uporni da slijede neznanje i tumaraju bespućima, svejedno da li obožavali šejtana, strast, pripadnost narodu i jeziku, vlast, zemlju ili vjeru svojih predaka. Uzvišeni Allah u tom smislu kaže: Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati. (El-Bekare, 257.)

Allahovi prijatelji “koji slijede Uzvišenog, žive pod Njegovim okriljem i samo Njega uzimaju za zaštitnika, čine jednu porodicu i jedan narod (ummeten wahideten), koji nije ograničen vremenom ili prostorom, pripadnosti rasi ili naciji, lozi ili porodici.” Islam je došao da povuče razliku između istine i laži, između Islama i džahilijjeta. On ne okuplja ljude na osnovu porijekla i rase, nacije ili podneblja, kako to čine stari i novi pagani. nego na osnovu vjerovanja u jednog Allaha i činjenju dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji. Allah, uistinu, sve zna i nije mu skriveno ništa. (El-Hudžurat, 13.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Arap nema nikakve prednosti nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crnac nad bijelcem, niti bijelac nad crncem, osim po bogobojaznosti. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje.”

Otuda su vjernici Allahovi štićenici. Oni se odazivaju i pokoravaju onome što Allah hoće, od Njega primaju, jedino Njega obožavaju i jedino se Njega boje. Potpuno je obrnuto sa drugom grupom. Oni su, uvijek, kad god bi ih neki od Allahovih poslanika pozvao, odgovarali: “Nećemo, slijedićemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.” – Zar i onda kad im preci nisu ništa shvaćali i kad nisu na pravom putu bili?! (El-Bekare, 170.)

U prepoznatljive vrline Allahovih štićenika spadaju: odazivanje, pokornost Allahovim propisima, Njegovu zakonu i slijeđenju Njegovih zapovijedi. Uzvišeni Allah kaže: Kad se vjernici Allahu i Njegovu Poslaniku pozovu, da im On presudi, samo reknu: “Slušamo i pokoravamo se!” – Oni će uspjeti. (En-Nur, 51.)

Nasuprot njima šejtanovi sljedbenici se odlikuju: izbjegavanjem Allahovih propisa i Njegova zakona, slijeđenjem strasti i šejtana, kao što kaže Uzvišeni: I govore: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Čuj, ne čuli te!” i “Ra’ina!” i “Pogledaj na nas!” izvrćući smisao riječima i govoreći uvijenim jezicima. (En-Nisa’, 46.)

Poznati veliki učenjak Ibn el-Kajjim kaže:
“Svako ko porekne Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. odbija da ga slijedi, ne radi po njegovu Šerijatu, prezire njegovu vjeru, ne pridržava se datog mu obećanja, slijedi nečiju tuđu a ne njegovu praksu, dopusti da živi u neznanju (paganstvu) prepušten strastima i pokvarenosti u srcu, nevjerstvu i mržnji u prsima i neposlušnosti i neobuzdanosti svojih organa, šejtanov je drug.”

Šejtanovi sljedbenici odlikuju se i po tome što: “Istinu kad im se nađe na putu gaze i zatiru nogama, a ako to nisu u stanju progone, a ako ni to ne mogu, onda sprječavaju i okreću drugim putem. Oni je odbacuju koliko god mogu, a ako ne mogu skreću je, mute i izoluju od praktične primjene. A ako bi se šta mogli okoristiti oblijeću i poskakuju praveći se da su joj pokorni, ne zbog istine, nego da bi kakvu korist izvukli, kao što kaže Uzvišeni:

Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom leđa okrenu; samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu poslušno. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da će Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego žele da drugima nepravdu učine. (En-Nur, 48.-50.)’