Bio je pljačkaš kome je Allah pokrio sramote

Ovo je istinita priča brata iz istočne Bosne, a koja sa sobom nosi veliku poruku za svakog od nas ponaosob da razmisli o Allahovoj, dželle šanuhu, veličini i moći. Naime, on je u vremenu svog džahilijeta bio veliki griješnik i radio svakakve harame, ali je u srcu osjećao veliku poteškoću zbog toga, a upravo iz razloga što je prepoznao da se nalazi pod Allahovom zaštitom, pa su njegovi grijesi uglavnom bili sakriveni, tako da bi i danas veoma mali broj ljudi povjerovao da je taj čovjek bio toliki griješnik, a…

vjerovatno i u tom vremenu džahilijeta jer je važio za divno odgojenog mladića koji je uvijek bio na raspolaganju i od pomoći drugima. Njegove komšije i prijatelji kojima je toliko pomagao nisu ni slutili da im on čini dobročinstvo sa ukradenim, tuđim stvarima.

Bio je veliki pljačkaš i nikada nije bio uhvaćen na djelu, niti je ikad iko posumnjao u njega, a krao je i sitne i krupne stvari i jednostavno se nije mogao osloboditi tog ružnog poroka, kojim mu je šejtan, l.a., uništavao sva njegova dobra djela i veliki rahmet koji je imao u srcu. On je krao od bogatih i davao siromašnim. Čak je slušajući razgovore svojih siromašnih komšija o njihovim potrebama, koristio za motivaciju pljačkanja i ostavljanja tih željenih stvari na kućni prag tako da nikada nisu znali ko je taj ko im je ispunio želju.

Bavio se različitim prevarama, ali je varao uvijek bogate na račun siromašnih, rijetko kada za svoje zadovoljstvo. Vjerovatno bi to svaki psiholog nazvao bolesću, međutim, on je u srcu osjećao veliki teret i nije sebi nalazio opravdanje, čak je priželjkivao da ga otkriju da mu skinu teret sa srca pa da svima prizna kakav je on čovjek.

Počeo je polako da se odvikava od te ružne osobine i vraća ispravnom putu sa svim šartovima ispravnog puta. Njegovi namazi su postali redovni u džamijama. Društvo iskrenih vjernika ga je sve više vezalo za Kur’an i sunnet i ubjeđenje da mu je teoba bila primljena, davalo mu je snagu da svoj život posveti približavanju Onome Koji ga je čuvao i zaštitio od poniženja, uprkos tome što je bio veliki griješnik.

Razmišljao je šta da radi sa svim opljačkanim stvarima, a koje se još uvijek nalaze kod njega. Dvoumio se pa je odlučio da zatraži odgovor od priznatog pozvaoca islamskog prava koji ga je nasavjetovao da podijeli stvari onima kojima je to potrebno ne očekujući nikakvu nagradu za udjeljeno, jer bi bila još veća fitna ukoliko bi sve te zaboravljene stvari počeo vraćati vlasnicima, a posebno zbog činjenice da ga je Allah već zastitio i da je prošlo predugo vremena od tih krivičnih dijela.

Ponudio je ovaj pokajnik da sve stvari donese u mesdžid pa da se podijele onima kojima su potrebne što je prihvatio šejh ne sluteći o koliko se tih stvari radi. Narednog dana, pred mesdžid je stigao veliki kamion u kome je bilo svega i svačega od dunjalučkih ljepota što jedna duša može poželjeti.

Stvari su podijeljene siromašnima, a ovaj mladi brat je osjetio veliko olakšanje zbog tereta koji je sa sebe skinuo. Zahvalio je Allahu, s.v.t., što ga je uputio na ispravnu stazu.