Birajmo put milosti

Naša djeca su nam dar ali i emanet od Allaha Milostivog. Biti roditelj nije uvijek lahko. Dijete svakodnevno nešto novo uči, radoznalo je, zahtijeva ono što ne može imati… Stoga, mnogo je bitno da roditelj bude smiren, strpljiv, da umije svaku situaciju iskontrolisati, da prije posegne za razgovorom nego za kaznom. Da uvijek daje prednost lijepim riječima nad ružnim, dovi nad kletvom, nježnim postupcima nad grubim.

Bilo kako bilo, dijete će prije ili kasnije odrasti. Na kraju će svaki roditelj dobiti knjigu koju je većinski pisao. Nerijetko, dijete će se kada odraste prema roditeljima ponašati onako kako su se oni ponašali prema njemu u djetinjstvu. Neka se nikako ne iznenade roditelji koji se grubo odnose prema djetetu dok je malo, ne poštuju njegovu malu ličnost i upotrebljavaju ružne riječi u komunikaciji s njim- ako im ono takvo ponašanje uzvrati kada ostare.

Kur’an i Kerim nas poziva na korištenje lijepih riječi, nudi nam divne odgojne metode kroz kazivanja o Ibrahimu a.s. i njegovom sinu, Jakubu a.s i Jusufu a.s. i njegovoj braći, Lukmanu a.s. i njegovom sinu, Nuhu a.s. i njegovom sinu.

Ako preciznije osluhnemo način na koji se otac obraća sinu u ovim kur’anskim dijalozima, primjetit ćemo da su oni puni ljubavi, toplote i nježnosti. Pokazuju nam koliko je ljubavi i prisnosti bilo između roditelja i djeteta.

Moram spomenuti također da nas Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, odgojni put uči da budemo prema svakome milostivi, a posebno prema djeci. Znamo da su Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, unuci često „ometali“  njegov namaz, a on bi ostao na sedždi sve dok se Hasan i Husein r.a. ne bi izigrali na njegovim leđima. Isto tako je poznato da se nije stidio iskazati svoju ljubav prema svojim unucima riječima i pažnjom ni u prisustvu ashaba.

S druge strane, za čovjeka koji nije bio nježan i milostiv prema svojoj djeci i nije ih nikada pomilovao niti poljubio, Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko nije milostiv, neće mu se milost ukazati.“

Razmislimo malo, kako bi bilo divno kada bi roditelji umjesto mnoštva kritika upućenih svojoj djeci izgovarali pohvale i riječi koje će u njima graditi empatiju i samopouzdanje.

“Zahvalna/ zahvalan sam Allahu što mi je tebe darovao.”

“Volim te mnogo.”

“Tako si divna/ divan.”

“Sretna/ sretan sam što sam baš tebi mama/ babo.”

“Volim provoditi vrijeme s tobom.”

“Raduje me ono što tebe raduje.”

“Tvoja tuga je i moja tuga.”

“Sva su djeca lijepa, ali si ti u mojim očima posebna/ poseban.”

“Znam da ćeš uspjeti.”

“Na pogreškama svi učimo.”

Kako bi bilo divno kada bi roditelji naučili da kontrolišu svoj bijes i da pokažu svojoj djeci primjer kako kontrolisati isti i kako ga zamijeniti strpljenjem. Kako bi bilo divno kada bi roditelji učili svoju djecu da su nježnost i pažnja pokazatelji ljubavi, a ne grubost i „potčinjavanje“. Kako bi bilo divno kada bi roditelji učili svoju djecu da su male sitnice pažnje nekada govor velikih emocija.

Malo košta, a zaista je vrijedno. Učimo davati ljubav – da bi nam ljubav bila darovana. Birajmo put milosti, da bi nam se Milostivi smilovao. Divno je biti milostiv prema svim Allahovim stvorenjima, a posebno prema svojoj porodici. Neka našu najljepšu verziju ličnosti poznaju naše porodice.

Halima Lj.