Sva djela se mjere sa onim što bude u srcu, bivaju velika ili mala kod Allaha shodno tome, tj. od srca zavisi njihova težina. Zato su učenjaci smatrali da je bolest srca od najvećih bolesti. 

 

Šejhul islama Ibn Tejmije je rekao: “Vrijednost nekog djela ogleda se u onome što bude u srcu dok se to djelo čini, a ne u veličini ili količini tog djela.”

 

Neki ljudi misle da ako dođu sa mnogo dobrih djela da je to znak da će mi biti primljena, ali to ne mora da znači. Primanje dobrog djela zavisi takođe od onoga što se nalazi u srcu.

 

Rekao je Ibn Redžeb, rahimehullah: “Možda čovjek uradi veliki broj dobrih djela pa onda zatraži nešto od Allaha, ali mu se Allah ne odazove, pa ga to navede da se vrati sebi i prekori svoj nefs: “Tako mi Allaha, samo zbog tebe mi nije uslišano! Da je bilo u tebi hajra, Allah bi mi uslišao dovu.” Ovaj njegov samoobračun i prijekor sebe je bolji od velikog broja dobih djela koje je uradio.”

 

Vođenje računa o onome što popravlja srce i poznavanje onoga što ga čini bolesnim je jako bitna stvar da bi ti Allah dao uspjeha i primio od tebe.

 

***

 

Prenosi se interesantna priča vezana za Bišra ibn Harisa, rahimehullah, koji je u to vrijeme bio od razbojnika na putu, a doista je njegova priča čudna. Jedna situacija koja mu se desila je imala veliki uticaj i bila razlogom da mu se Allah smiluje na dunjaluki i ahiretu. 

 

Spominje se da je jednom ušao u kupatilo pa je našao papir na podu i uzeo ga, kad na njemu napisano ‘Bismillahir-rahnimir-rahim” pa je podigao glavu prema nebu i rekao: ‘Gospodaru, Tvoje ime je bačeno na zemlju”. Tada je bio od razbojnika, ali je našao Allahovo ime na zemlji pa mu se srce raznježilo i pojavilo se strahopoštovanje prema Allahu. Nakon što je uzeo papir i obrisao sa njega prašinu, za novac koji je imao kod sebe kupio je najljepši miris, zatim namirisao papir njime i stavio ga u pukotinu pri vrhu zida.

 

Nakon nekog vremena je otišao u posjetu svom prijatelju Zedžadžu, a on ga je upitao: “O Bišr, šta si uradio ovih dana? Neko mi je došao u san i rekao mi: Poruči Bišru:  “Podigao si Naše ime sa zemlje iz strahopoštovanja prema Nama, doista ćemo Mi podignuti spomen tvog imena na dunjaluku i ahiretu.”

 

Pa šta se desilo sa Bišrom nakon toga? Postao je od najrazumnijih i najučenijih ljudi u Bagdadu. Čak je imam Ahmed znao slati Bišru pitanja o nekim šerijatskim meselama zbog njegovih osobina, dobrote, bogobojaznosti. A sve to zbog događaja kojeg bi mi smatrali nebitnim, ali zato što je to uradio iz srca postalo je nešto ogromno. A ti danas možda podigneš knjigu ili mushaf, ali ne nađeš tragove toga u srcu, jer ova stvar nije vezana za tijelo, već za ono što je u tvome srcu.