Bivša katolička misionarka

Odluka je bila teška i zbog ekonomskih razloga, jer sam imala veoma dobro plaćen posao sa dosta pogodnosti. Dala sam otkaz na poslu navodeći prelazak na islam kao razlog, i osim posla izgubila sam platu, smještaj i zdravstveno osiguranje. Postala sam lišena svega u jednom danu. Mojoj porodici se ne sviđa hidžab, ali se dive moralnim aspektima islama. Odgojila sam mlađu braću i sestre, i vidjeti koliko me sada mrze je nepodnošljivo…

 Časne sestre su izgledale tako čisto i pametno u svojim ukočenim odijelima. Izgledale su kao sveci i svetice na slikama okačenim u svakoj učionici, a ja sam sanjala da jednog dana budem poput njih. Bila sam jedna od dvije djevojke s odličnim uspjehom na kraju školske godine, pa su nas pitali da li želimo studirati teologiju. Mislili su da smo bogobojazne zbog naših godina i beskrajnih sati koje smo provodili unutar crkve. Nisu shvatali da je unutar crkve tamno i hladno što je pravo osvježenje za razliku od vrelog Afričkog sunca. Jedva sam čekala da kažem svom ocu, koji je, začudo, rekao ”Apsolutno ne!” Nije želio takvu vrstu života za jednu od svojih kćeri; bez muža i bez djece. Upisao me u drugu školu, koja je do tada primala samo dječake. Osim mene, bila je još jedna djevojka u školi Rimske Katoličke Misije u Burundiju.

Godine koje sam provela u ovoj školi su me ojačale jer sam se uvijek takmičila protiv dječaka. Časne sestre su pretjerano koristile silu kako bi nas disciplinovale. Možda je razlog tome što smo mahom bili adolescenti. Ali ipak, to se nimalo nije doimalo kršćanski. Bila sam zainteresovana za religiju i bila sam odlična u jezicima, te sam prihvatila punu stipendiju Kamerunskog Univerziteta nakon što sam maturirala. Opet, kao jedina djevojka upisala sam Teološki fakultet. Nisam bila sigurna gdje će me odvesti, ali ubrzo, administracija je raspisala konkurs za stipendiju na istom fakultetu, ali u Belgiji. Tu sam trebala naučiti kako da budem pastor u rimokatoličkoj crkvi. Moje jezičke sposobnosti i vješto poznavanje pojedinih afričkih dijalekata im se dopalo jer su bile odlične kvalitete za misionarski rad.

Kako su godine prolazile, počela sam prozirati slojeve teologije i uvidjela sam površnost njihovih učenja. Nisam bila jedina koja je uvidjela kontradikcije u Novom i Starom Zavjetu. Bilo je veliko iznenađenje naučiti da je pojam ‘trojstvo’ pomenut samo dva puta u Novom i Starom Zavjetu, a tek kada sam saznala da je taj pojam uveden na Nikejskom Saboru i da nije bio dio Isusovog (Isa a.s.) učenja, nešto u mom umu je jednostavno kliknulo. Pokazane su nam određene knjige zvane Gnostičkim spisima, za koje su nam rekli da su tajna učenja. Tada sam shvatila da je crkva obmanjivala i za mene to je bilo uznemiravajuće.

Kako sam mogla vjerovati da je ovo, po njihovim riječima, Božija riječ od A do Z? ”Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. Istina od Gospodara tvoga dolazi, zato ne budi nikako od onih koji sumnjaju!’’ (Kur’an, 2:146-147). Unatoč tome, nastavila sam studirati kako bih mogla, jednog dana, pomoći sebi i ljudima jednog dana. ”Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.’’(Kur’an 6:159). Nakon diplomiranja, počela sam raditi u Najrobiju, u Keniji. Crkva je bila zabrinuta zbog Afrikanke na ovakvom radnom mjestu.

Imali su dosta programa za žene i ja sam bila koordinator tih programa pod pokroviteljstvom Svjetskog Vijeća Crkvi. Bila sam zadužena za različite vrste izložbi, projekata za žene, radionica i konferencija. Bila sam poslana u regionalni ured u Togu jer tu većinom govore francuski, koji sam tečno govorila, a i znala sam kako koordinirati programe koje su provodili. Počela sam tražiti duhovnu snagu koja je nedostajala u mom životu, i u Togu sam to tražila kroz sve religije. Kad čovjek traži istinu, dosta mu se baca i ispriječi na put. U ovom dijelu Afrike dosta se praktikuje ‘crna magija’ i mnogi tvrde da poznaju nevidljivi svijet, ali bilo je jasno da samo iskorištavaju ljude za novac.

Niko ne posjeduje znanje o nevidljivom osim Boga. Imala sam popriličan balans u crkvi, ali u isto vrijeme i prijatelje muslimane koji su bili upoznati sa znanjem o Bogu, te koji su klanjali pet puta dnevno i imali dosta vrlina. Vjerovali su u ono što su govorili, za razliku od Crkve gdje si samo ponavljao ono što si bio učen, bez vjerovanja u to. Nikad nisam bila učena o islamu osim površnog uvoda, tako da sam sama čitala dosta o toj religiji. Ne mogu reći da je prelazak na Islam bio lahak; bio je veoma težak. Ali kad se istina traži, nema načina da se porekne.

Odluka je bila teška i zbog ekonomskih razloga, jer sam imala veoma dobro plaćen posao sa dosta pogodnosti. Dala sam otkaz na poslu navodeći prelazak na islam kao razlog, i osim posla izgubila sam platu, smještaj i zdravstveno osiguranje. Postala sam lišena svega u jednom danu. Mojoj porodici se ne sviđa hidžab, ali se dive moralnim aspektima islama. Odgojila sam mlađu braću i sestre, i vidjeti koliko me sada mrze je nepodnošljivo.

Odjednom su osjetili oskudicu kao i ja, i nisu mogli razumjeti zašto bih uradila takvu stvar. Ali sa Allahovom milosti i oni će pronaći istinu islama, inšaAllah. Nadam se i dovim da ću znanje koje sam stekla obrazovanjem u crkvi iskoristiti za širenje islama. Duhovna klima zapadne Afrike je zrela za Islam i mnogi projekti treba da se odrade. To je ono za šta sam podučena, ali Put preda mnom je Pravi, ali i uzak sada.