Vrijeme je velika Allahova blagodat na kojoj smo dužni biti zahvalni. Svaki sahat, svaka minuta i svaki trenutak bit će dokaz na Sudnjem danu, za nas ili protiv nas. Uzvišeni je rekao: “… a zatim ćete toga dana o blagodatima sigurno biti pitani” (Et-Tekasur, 8)

 

Oni koji su u kaburovima, možda već hiljadama ili stotinama godina, poželjeli bi da im se dadne samo malo vremena života, pa da zarade koje dobro djelo ili se pokaju za grijehe, ali kamo sreće… Uzvišeni nas na to podsjeća: “… pa da onda (čovjek) rekne: ‘Gospodaru moj, de me samo malo odgodi, pa da udjeljujem sadaku i budem od onih koji su dobri.” (El-Munafikun, 10) Oni neće dobiti tu priliku, što je bilo – bilo je, ali nama je data, pa zašto smo nemarni?!

 

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Većina ljudi nemarno je spram dvije blagodati: zdravlja i slobodnog vremena.” (Buhari, 6412) Zapravo, u arapskom, izvornom tekstu hadisa koristi se particip pasivni ‘megbūnun’, a to je izvedenica od glagola ‘gabene – jegbenu‘, a što znači: drugoga prevariti da nije ni svjestan koliko je prevaren. Naime, taj glagol često se koristi u trgovini kada se želi reći da je trgovac prevario kupca tako što mu je prodao robu za izrazito veću cijenu nego što roba stvarno vrijedi. Dakle, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas da ne upadamo u tu šejtansku zamku, tj. da ne dozvolimo da nas neko prevari i uzme nam vrijeme, koje je skupocjeno i plodonosno ako se iskoristi, u zamjenu za ono što malo vrijedi ili je beskorisno.

 

Vrijeme koje prođe, ne može se povratiti. Svaki dan koji ode, otišao je i dio nas i jedna stranica života je okrenuta. Praznu priču, ispijanje kahva, beskorisna sijela, rekla-kazala, surfanje po internetu, gledanje utakmica, čitanje besposlica i ostalu dangubu zamijenimo činjenjem ibadeta, učenjem vjere, zikrom, učenjem Kur’ana, čitanjem knjiga i drugim hajratima.

 

Znajmo da se čovjekova stopala neće pomjeriti na Sudnjem danu, sve dok ne bude upitan o životu, u šta ga je potrošio i u čemu ga je proveo – kao što se navodi u poznatom hadisu Ebu Berze el-Eslemija, radijallahu anhu (Tirmizi, 2416).

 

Brate i sestro, pred nama je dugo putovanje, stotine godina u kaburu, a tek Sudnji dan, a Sudnji dan je teži i strašniji. Nije kasno sve dok je duša u tijelu, pa zato zasuči rukave i stegni pojas – iskoristimo vrijeme prije nego se budemo kajali, a kajanje tada neće koristiti.