Bolujem od cerebralne paralize, kako da uskladim svoj hidžab?

Pitanje: Es-selamu alejkum! Još od rođenja bolujem od cerebralne paralize i, Allahovom voljom, oduzete su mi obje noge i lijeva ruka. Pokrila sam se prije dva mjeseca, ali nisam činila dovu: samo sam se pokrila onako kako sam mogla, a zbog stanja u kojem se nalazim, ne mogu da nosim suknje i haljine i široku odjeću, već nosim trenerke, hlače, i majice dugih rukava. Međutim, koliko god i gdje god sam se informirala, uvidjela sam da pokrivena ženska osoba ne bi smijela nositi takvu odjeću.

Pored toga, moja bolest zahtijeva, po preporukama ljekara, određeno održavanje, to jest fizikalne terapije, a zbog težine mog stanja, većinom muškarci obavljaju terapije i pošto idem sama (to je, znači, odjel bolničke paraplegije gdje ne mogu kontrolirati da li će mi medicinsku uslugu pružati muško ili žensko. Sestre mene ne mogu ni podizati i to moraju obavljati muškarci i pri unošenju i iznošenja iz kade gdje se obavlja terapija). Imajući to u vidu i saznanje o propisima hidžaba, zaista se plašim da ću tako zaraditi veći grijeh nego sevab. To bi u malo kraćoj formi bilo objašnjenje. S obzirom na to da znam kakva su pravila, tj. da pokrivenu djevojku niko ne smije ni dirati ni vidjeti, osim mahrema, došla sam do zaključka da bih trebala odustati od terapija koje meni jako trebaju, shodno mojoj dijagnozi. Molim vas da me posavjetujete šta da radim! Svako dobro vam želim!

Odgovor: Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Poštovana sestro, molim Uzvišenog Allaha da te počasti najvišim stepenom Dženneta na tvom strpljenju u kušnji i želji da praktično potvrdiš svoju vjeru.

Uzvišeni Allah stavio je vjernicama u obavezu da pokrivaju svoja tijela, kao što o tome kazuje kur’anski ajet: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika, neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 59) Kada neka muslimanka odluči pokoriti se svom Gospodaru i izvršiti obavezu pokrivanja, ne postoji nikakav poseban obred, kao što je dova i sl., nego jednostavno to učini radi Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi.

Kada vjernik iskreno želi sprovesti naredbu svoga Gospodara, a nakon toga u tome bude spriječen, njemu se piše nagrada kao da je u potpunosti izvršio obavezu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme jednog od svojih vojnih pohoda rekao je: “Doista su iza nas, u Medini, ostali takvi ljudi da nismo prošli nijednim klancem niti dolinom a da nisu bili s nama, spriječilo ih je samo to što nisu bili u mogućnosti da nam se pridruže.” (Buhari, br. 2839)

Isto tako, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Kada vam nešto zabranim, toga se klonite, a kada vam nešto naredim, to učinite koliko ste u mogućnosti.” (Buhari, br. 7288) Prema tome, ti ćeš, onoliko koliko si u mogućnosti, svoje odijevanje prilagoditi islamskoj nošnji, a sve što je van tvoje mogućnosti, nisi ni dužna. Uzvišeni Allah kazao je: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286)

Isto tako, stanje nužde i prijeke potrebe čini zabranjeno dozvoljenim u mjeri koja je neophodna. Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo neka jela koja su vjernicima zabranjena, rekao je: “On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji.” (El-En‘am, 119) To znači da u stanju nevolje ili prijeke potrebe, kada nema druge mogućnosti, zabranjena stvar postaje dozvoljena u mjeri koja je neophodna da bi se nevolja prevazišla. Prema tome, nastoj da se oko tebe brinu žene, a kada za to nema mogućnosti, nisi grješna ako to čine muškarci, jer to je stanje prijeke potrebe i nužde pri kojoj se to toleriše i neispravno bi bilo da zbog toga ostaviš neophodno potrebno liječenje.

U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je jedna žena ashabijka koja je bolovala od epilepsije pa je jednom prilikom došla Allahovom Poslaniku tražeći od njega da dovi Allahu da je izliječi, a on je rekao: “Ako hoćeš, dovit ću, a ako hoćeš, strpi se i dobit ćeš Džennet!” Na to je žena rekla da će se strpjeti, zamolivši ga da dovi Allahu da joj podari da, kada izgubi svijest, ne otkriva svoje tijelo. Kasnije su ashabi pokazivali na tu ženu i govorili kako je ona od stanovnika Dženneta. (Buhari, br. 5652) Ovaj događaj kazuje nam kolika nagrada pripada vjerniku kada prihvati Allahovu odredbu i strpljivo podnose iskušenja.

Allaha molim da ti podari strpljenje, popravi stanje i najljepšom nagradom te obdari na ovom i budućem svijetu, a molim Ga da onima koji su pošteđeni takvih iskušenja omili zahvalnost Njemu te da blagodati kojima su obdareni troše tražeći Allahovo zadovoljstvo! Amin!

Odgovorio: dr. Hakija Kanurić