Borba sa sihrom

Selam alejkum. Zahvala pripada Allahu dž.š. na svakom stanju. Već u ranoj mladosti osjćam neke neprijatnosti dok spavam, nešto kao što kažu moderno – paraliza sna, čuješ sve ali ne možeš se pomjeriti. Iako bih navečer učio sure koje znam, opet dešavalo mi se da se budim umoran itd. Želim da skratim priču da se ne bi odužilo previše. Upisao sam medresu i nisam imao baš uspjeha u toj ustanovi, brzo sam pao godinu i babo me ispisao, pa sam krenuo u srednju Tehničku školu i završio vrlodobrim uspjehom. Upisujem Mašinski fakultet u Mostaru i tu počinjem osjećati ogromne tegobe, strahove, bolove . Svake sedmice bih padao u nesvjest, išao doktoru da mi da kisik, a doktori bi galamili na mene, da treba da se smirim, da je sve to od ispita.

Ispisao sam se i sa fakulteta jer sam imao ogromne tegobe. Počinjem raditi kao konobar u malom gradiću, Donjem Vakufu. Ali na poslu osjećam bol u leđima i kao neki nenormalan strah. Nisam znao šta se dešava sa mnom, umišljao sam milion bolesti. Kod prve prilike za boljim poslom, napustio sam posao konobara i počeo raditi u drvnoj industriji i tu počinjem imati tegobe. Osjećaj kao da mi mravi hodaju po vratu, pa iskrivljeni lik ljudi i svašta nešto što mi se dešavalo. Zaboravio sam naglasiti da ja klanjam od svoje pete godine.

Prvo sam išao učačima rukijje koji nisu bili pouzdani, dok nisam došao do ispravnog učača, da ga Allah nagradi svakim dobrom. Moja borba nije prestala, još uvijek se borim, ali zahvalan sam Allahu na svemu što me zadesilo. Iako sam imao mnogo poteškoća, djelimično sam povratio sihr, ali uzdam se u Allaha i nadam se da ću se izliječiti u potpunosti.

Želim da poručim svima koji imaju istih problema da se okrenu što više vjeri i da što više spominju Allaha dž.š.

Selam od brata po vjeri.