Bošnjačka ulema je 1914. godine zabranjivala „zajednički zikr“ u džamijama

Djelo „Ulema i narod“ nastalo je 1914. godine u izdanju „Prve muslimanske nakladne knjižare i štamparije“ iz Mostara. Riječ je o sažetom djelu od svega 20-ak stranica, međutim, informacije koje nudi su itekako vrijedne, iako otužne, kada shvatimo da još uvijek raspravljamo o stvarima koje su sa stanovišta islama potpuno jasne. Djelo je iznimno vrijedan i zanimljiv historijski trag jer autori (redakcioni odbor) ukazuju na razne devijacije tadašnjih muslimana, a jedna do njih je „zajednički zikr“ koji se praktikuje u našim džamijama…

Nebrojeno puta smo čuli da nam je takvo nešto došlo u ili nakon proteklog rata, međutim, važno je napomenuti da se dio tadašnje bošnjačke uleme žestoko protivio takvoj praksi, kao i mnogim drugim rasprostranjenim devijacijama, a čiji svjedok je upravo ovo sažeto, ali svakako vrijedno djelo. Da paradok bude veći, i te davne 1914. godine, prije ravno 100. godina, izgovor pobornika ovog bid’ata (kako to autori nazivaju) bio je isti: „Naši djedovi su ovako radili“.

Stoljeće nakon što je napisano ovo djelo, muslimani na ovim prostorima susreću se sa istim „problemom“, međutim, ono što mnogim Bošnjacima sada može biti potpuno jasno je činjenica da kritika raznih devijacija, pa i „zajedničkog zikra“ nakon namaza nije nešto što nam je „uvezeno nakon ili u toku rata iz Saudijske Arabije“, nego je zapravo bilo svojstveno našoj tradicionalnoj bošnjačkoj ulemi o čijim riječima i djelima historija nakon 100. godina svjedoči, a čije riječi i sami možete pročitati na priloženoj fotografiji.

Resul Mehmedović
_________________________________

Zajednički zikr poslije namaza – novotarija ili ne?

PITANJE: Javljam se iz Sarajeva i zanima me da li bi mi hafiz mogao da odgovori na pitanje zikra poslije namaza, tj. namaskog zikra po pitanju hanefijske pravne skole. Mnogo je literature koju sam citao, ali nigdje nisam mogao da nadjem a da je potkrijepljeno dokazima iz sunneta? Da vas Allah nagradi unaprijed!

ODGOVOR:

Pitanje zikra poslije namaza je jasno kako po hanefijskom tako i po drugim mezhebima. Zikr se cini poslije farz-namaza. Nakon sto bi predao selam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi tri puta izgovorio “estagfirullah”, a potom proucio: “Allahumme entesselamuve minkes-selamu tebarekte ja zel-d‘elali vel-ikram.’ Potom bi rekao: “La ilahe illellahu vahdehu la serike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli sej’in kadir. La havle ve la kuvvete illa billah ve la na’budu illa ijjahu, ehlen-ni’meti vel-fadli ves-senail-haseni, la ilahe illellahu muhlisine lehud-dine ve lev kerihelkafirun. Allahumme la mani’a lima e’atajte ve la mu’tije lima mena’te ve la jenfe’u zel-dzeddi minkel-dzeddu.”

Nakon toga bi proucio 33x subhanellah, 33x el-hamdu lillahi, 33x Allahu ekber, nakon cega bi namirujuci na broj 100 rekao: “La ilahe illellahu vahdehu la serike leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli sej’in kadir.”

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko na kraju svakog propisanog (farz) namaza prouci ajetul-kursijju bit ce u Allahovoj zastiti sve do narednog namaza.” Nakon proucene ajetul-kursijje (285. ajet, sura El-Bekara) ustaje se i klanja sunnet ukoliko ga ima, a ukoliko ga nema, s ovim je namaz zavrsen. Postoje i hadisi koji govore o tome da je Poslanik s.a.v.s. preporucivao da se poslije ovog zikra prouce i sure: el-ihlas, elfelek, i en-nas.

Ukbe b. Amir kaze: “Naredio mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da na kraju svakog namaza ucim sure el-ihlas, el-felek, i en-nas.” Postoje i dodatni zikrovi koji se uce poslije odredjenih namaza, ali to nije predmet naseg sadasnjeg odgovora. Nije zabiljezen ni jedan pouzdan i jasan rivajet da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ucio sa ashabima zajednicki dzematski zikr, niti bilo ko iz najboljih generacija ili uleme kroz dugi niz stoljeca. Dzematski zikr kakav je kod nas uveden nije praksa hanefijske pravne skole.

Uveden je u godinama slabosti islamskog ummeta kada se umanjio broj ucenjaka. Dio ovih zikrova su djela i rijeci ljudi, a nisu kao takvi spomenuti u ispravnim seriatsko-pravnim izvorima. Time se zapostavlja sunnet Allahova Poslanika koji je prenesen u vjerodostojnim zbirkama hadisa. A onaj ko je zakasnio na prvi i drugi rekat farza biva ometan od strane mujezina koji na glas izgovara zikr. Zikr cini svako za sebe i u sebi kako bi sto skrusenije njime dozivao Uzvisenog Allaha. U brzom i takmicarskom izgovaranju rijeci subhanellah, el-hamdu lillah i Allahu ekber, kako je kod nas uvrijedjeno, se ne moze dozivjeti zikr.

Uzviseni Allah je rekao: “Moli se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previse glasno mole.” (El-E’araf,55) A Allah najbolje zna!

Odgovorio: hfz. mr. Senaid Zaimovic