Bošnjak, zaljubljenik u genocidne folk hitove Baje Malog Knindže

Nedavno sam čuo za Bošnjakinju koja radi kao policajka, pronašla ljubav svog života – Srbina. Srpsku ljubav svog života pronašla je u istom gradu gdje je njena sestra u ratu zatvorena i zlostavljana u jedinom oslobođenom logoru u BiH (Liplje kod Zvornika). Um stane, a onda se zapitam, kakav scenario bi bio da je neka Jevrejka zatvorena i zlostavljana u Aušvicu, a onda, nakon oslobođenja i kapitulacije Njemačke, njena sestra se skrasi sa Nijemcem, koji je možda bio jedan od čuvara Aušvica…

Danas sam na netu dobio link na kojem četnička folk zvijezda Baja Mali Knindža pjeva pjesmu posvećenu Radovanu Karadžiću: „ Javio se Radovan iz Haga”. Knindža svoj hit pjeva na nekoj uobičajenoj paradi pijanstva i kiča, na opće oduševljenje poklonika genocidnog folka. Dok sam gledao taj žalosni prizor sjetih se da i među Bošnjacima ima nesretnika koji su zaljubljenici u genocidne folk note Baje Malog Knindže.

Poznajem čovjeka, Bošnjaka iz Podrinja, kojem su četnici tokom agresije na BiH ubili dvije sestre, dva brata, veliki broj bližih i daljih rođaka, a ipak, među CD-ovima brižljivo čuva “pevača” Baju Malog Knindžu, pjevača koji, skoro isključivo, u svojim pjesmama veliča genocid nad Bošnjacima, ratne zločince i poziva na iskrenu mržnju prema svemu što je islamsko i muslimansko.

Jedan drugi Bošnjak u zvijezde okiva još jednog “pevača”, koji, ipak, nije poznat po “ratnim hitovima”, riječ je o pjevaču koji povremeno navrati, od bajramske do bajramske pijanke – Mile Kitić. Njegovu veličinu, ovaj Bošnjak dokazuje riječima istoimenog pevača, koje je izrekao na nekoj od bajramskih pijanki: “Večeras ne pijem, jer sam danas jeo posebno meso” (aludirajući na kurbansko meso), a onda nastavlja Bošnjak: “Vidiš koja je to ljudska veličina”?!

Nedavno sam čuo za Bošnjakinju koja radi kao policajka, pronašla ljubav svog života – Srbina. Srpsku ljubav svog života pronašla je u istom gradu gdje je njena sestra u ratu zatvorena i zlostavljana u jedinom oslobođenom logoru u BiH (Liplje kod Zvornika). Um stane, a onda se zapitam, kakav scenario bi bio da je neka Jevrejka zatvorena i zlostavljana u Aušvicu, a onda, nakon oslobođenja i kapitulacije Njemačke, njena sestra se skrasi sa Nijemcem, koji je možda bio jedan od čuvara Aušvica… Daljnje hipotetisanje o Jevrejki i Nijemcu nema smisla, ali, apsurd je našao svoje mjesto među Bošnjacima.

Koliko li je samo ovakvih primjera, na čije poteze teško da i nauka može dati odgovor, jer, gotovo da ne postoji društvo na dunjaluku koje u tolikoj mjeri skrnavi čast svoje vjere i svog naroda, kao što je to slučaj sa nama, Bošnjacima. Mentalitet, koji sve više nalikuje nekom ruglu, zasigurno bi bio zanimljiv naučno-istraživačkim institutima, jer ono što sami sebi priređujemo iz dana u dan, sve više nalikuje šizofreniji, kojoj se nažalost, ne nazire kraj. Ubijali nas jesu, ali mi svojim ponašanjem kao da poručujemo da nas nisu ubili dovoljno…

Resul Mehmedović – saff.ba