Božije određenje i ljudske slobode

Čitam u jednoj raspravi između vjernika i “ateiste”, sljedeće razmišljanje: sloboda koju nam daje Bog je ograničena i nije prava sloboda, jer iako nam daje pravo da sami biramo put, u slučaju da taj izbor bude pogrešan, On nam prijeti kaznom. Pitanje: šta će se desiti ako neko od nas prekrši neki ljudski zakon, ako narušava javni red, ako nekome nanese štetu, ako odbije naredbu poslodavca, ako ne izvršava svoje školske, radne i profesionalne obaveze? Naravno, bit će kažnjen, istjeran s posla, dobit će negativnu ocjenu, nadoknadit će štetu, završit će u zatvoru.

Ovako je u ljudskim dimenzijama: čovjek svjesno i slobodno prihvata ljudske kazne kao nešto sasvim normalno i neophodno, i prihvata da tu kaznu nad njim izvrši čovjek od krvi i mesa kao i on, ništa bolji i ništa vrijedniji, i ne smatra to narušavanjem i skrnavljenjem njegove slobode. S druge strane ne prihvata Božiju kaznu kao nužnu posljedicu njegovog slobodnog izbora, zbog kršenja zakona koje je On propisao njemu u korist, kako bi zaštitio njegovu čast i dostojanstvo, i kako bi ga uzdigao na ovom i budućem svijetu!

Treba li uopće spominjati da Uzvišeni Bog, kao apsolutni Gospodar svih svjetova, Vladar, Stvoritelj, Vlasnik, ima pravo raditi šta hoće, da se Njegova volja provodi ne nebesima i na Zemlji, da moćnija bića/stvorenja od sićušnog čovjeka bespogovorno izvršavaju Njegovu volju, i da se Njemu ne postavljaju pitanja i potpitanja. On je pravedniji i dobronamjerniji prema nama od nas samih, ner Njegov izbor za nas je dostojanstvo, čast, ponos, Džennet, a naš izbor za nas je poniženje, beščast i srozavanje do najnižih granica.

Mr. Semir Imamović