Božije zadovoljstvo nema cijenu

U podnozju jednog brda zivjelo je pleme Benu Abs. Allah im je dao sve sto se moglo pozeljeti. Imali su hrane napretek, zemlja je bila plodna i dovoljna za sve ljude i zivotinje. Stoka je imala dobru ispasu, a vode su tekle na sve strane…

Usto, ovo je pleme bilo jako imucno. Jednog dana dio stoke izasao je iz tora i otisao u planinu. Starjesina plemena odluci potraziti stoku. Tako je proveo tri dana u sumi i na planini. Za to vrijeme pala je obilna kisa koja je sa sobom nosila stijene, drvecwe i ogromno kamenje. U trenutku kada su spavali, naisla je silovita poplava, srusila njihove domove, probila u kuce i sve stanovnike usmrtila. Istu sudbinu dozivjele su zivotinje, kuce, kao i svako dobro na tom mjestu.

O ti koji spavas zadovoljan i bezbrizan,
Znaj da nesrece kucaju kad zarudi i pocne dan.”

Ukratko, ujutru je na mjestu gdje je pleme stanovalo bila samo jedna pustopoljina. Kamen na kamenu nije ostao nakon poplave. Medjutim, kada je dosao na mjesto gdje su bile kuce i stale, nije cuo ni vidio nista. Vladala je samo pustos i beskrajna tisina. O Allahu! Kakva je to bila katastrofa i nesreca! Covjek je izgubio zenu, sinove, kceri, rodbinu, komsije, kucu, blago, stoku, novac i sve ostalo. To je bio strahovit sok za njega.

U trenutku kada je kleknuo na mjesto gdje mu je nekada bila kuca, jos ga je udarila ovca koju je doveo iz planine i oslijepila ga. Covjek je plakao i dozivao, ne bi li mu neko dosao u pomoc. Nakon nekog vremena do njega je dosao jedan beduin i uzeo ga sa sobom da mu pruzi utociste. naposljetku, beduin ga je odveo u Damask do halife Velida ibn Abdul-Melika. Kada je halifa cuo njegovu pricu, pitao ga je: “Pa, kako se sada osjecas?” “Zadovoljan sam Allahovom odlukom”, odgovorio je covjek.

Ovo je, uistinu, najuzviseniji i najvredniji odgovor. Kazao ga je covjek koji je u srcu nosio iman i postao primjer za sve generacije muslimana. S druge strane, razmislite o onima koji ne vjeruju u odredjenje i ne mire se s propisanim. Oni su u bolnoj tjeskobi i nesreci. Voljeli bi da nadju kakvu rupu u zemlji da se sakriju ili da se nekako na nebesa popnu, ali im to nece poci za rukom.

“Ne tuguj” – Aid el Karni