Bračni život i njegova suština

 Za brak je potrebno mnogo strpljenja, zalaganja i odricanja, blagosti i mudrosti, odlučnosti ali i samilosti, popuštanja i prelaženja preko grešaka. Brak nam može opstati, i u njemu možemo uživati samo ukoliko shvatimo važnost i suštinu braka. Brak je institucija uzajamnog potpomaganja, a ne uzajamnog iskorištavanja. Brak može opstati samo ako se bude iskazivalo poštovanje, milostivost, razumijevanje – ali sa obje strane.

Žena nije tvoja sluškinja, niti je samo predmet zadovoljavanja tvojih tjelesnih prohtjeva, već je tvoja supruga odmor za tvoju dušu, jedan je od štitova tvoje vjere, ona je majka tvoje djece, povjerenik tvojih tajni, čuvar je tvoga imetka, pomoćnik u ostvarenju tvojih želja; jednostavno dio tebe u tvome cjelokupnom životu. Bez nje ne možeš! Žena je stupila u brak s tobom očekujući tvoju pomoć, tvoje razumijevanje, tvoje osjećaje. Žena je insan, ljudsko biće, nije životinja da samo jede i pije. Ona nije izašla iz kuće svoga oca i došla u tvoju kuću radi hrane i odjeće, radi tvoga novca – to je imala i kod svoga babe. Izašla je iz kuće svoga oca, s namjerom da gradi život s tobom, da uživa s tobom, da joj pokloniš svoju ljubav, da je razumiješ, da se suosjećaš s njom, da je poštuješ, cijeniš i uvažavaš.

Isto tako, muž svojoj ženi nije samo „bankomat“, privatni vozač, dežurni krivac za tegoban život, dječji neuspjeh u školi i sl. Supruga svome mužu treba da praktično pojasni značenje smiraja, ljubavi i samilosti koji se spominju u kur’anskim ajetima. Žene svojim muževima moraju biti poput mehlema za njihove rane: da ih dočekuju kada se umorni vraćaju s teških i iscrpnih poslova, te im otvarajući vrata otvaraju svoja srca, vraćaju snagu, svojim izgledom ih odmaraju, lijepim riječima tegobe ublažavaju.

Iz knjige: “Vjera je ophođenje”, Hajrudin Tahir Ahmetović