Brak je zajednica dvoje ljudi koji žive zajedno, ne jedno pored drugog

Žalosna je naša stvarnost u kojoj je sve više bračnih drugova koji, umjesto da žive zajedno, bukvalno, žive jedno pored drugog. Ne razumijem zašto je tako? Zašto ljudi odlučuju da žive svako svoj život u zajednici koja se brakom zove?! Šta je poenta i funkcija tog braka? Zar misle tako starost da dočekaju, ako ih Allah poživi…

Mnogi priznaju da uopće, ni nakon nekoliko godina braka, ne poznaju svog životnog saputnika. Kako je to moguće, subhanallah!? Zar da tvoj bračni drug otvara srce nekim nepoznatim osobama i priča o tjeskobi koju osjeća u srcu zbog nepodnošljivog stanja u kome se nalazite, dok ti dušu otvaraš drugom; ili, odlučujete da se zatvorite u samoću, svako sa svojim mislima!? A Allah, subhanehu ve te’ala, jasno je uredio instituciju braka koja u sebi sadrži dužnosti, obaveze i prava, kao i preporuke kako stići do onoga što se zove istinska sreća. Pa zašto se mnogi toga tako lahko odriču!?

Iz brojnih primjera, kako poslanika prijašnjih naroda, tako i Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, te majki pravovjernih i Allahovih odabranih robova, možemo naučiti da nije postojao život u kome su dvoje ljudi, što su preuzeli emanet koji sa sobom nosi brak, živjeli jedno pored drugog. Naprotiv, iz njihovih primjera morali bismo naučiti najljepše recepte za rješavanje bračnih problema, nesuglasica, kulture prilikom razvoda, itd.

Do Sudnjega dana, sigurno je, najljepši primjer bit će nam Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove časne supruge koje su mu bile podrška u svakom pogledu. Dok je bio umoran od putovanja one su mu, svojim prisustvom, lijepim riječima i djelima, pomagale da se odmori. Dok je vodio krvave bitke i sigurnim koracima išao ka neprijatelju, nije se brinuo da li će preseliti kao šehid, da li će izgubiti bitku, ili pak izaći kao pobjednik, jer u svakoj situaciji imao je podršku časnih supruga.

Njegovi ashabi i njihove čestite supruge uzimali su za primjer najodabraniju porodicu te su zajednički jedni druge bodrili na putu ka rahatluku i sreći. Međusobno su se savjetovali kako bi u svakoj muslimanskoj kući vladali sloga i harmonija. Romantične priče iz njihovih života, sigurno je, u svakom od nas izazovu suzu tuge, jer smo svjesni činjenice da su oni bili iskreniji u nijjetima braka, iskreniji u želji da ispune dužnosti i obaveze u bračnoj zajednici i domišljatiji od nas, uprkos blagodatima u kojima mi živimo i teškom stanju u kojem su se oni nalazili. Sigurno je i to da su oni vodili više računa o prolaznosti dunjaluka i činjenici da je svaka uzaludno izgubljena minuta na našu štetu.

Mnogi ne znaju šta znači biti suprug i supruga. Ako bismo rekli da treba jedno drugo da nadopunjuju i ponašaju se kao jedna duša i jedno tijelo, onda bi se mnogi zapitali da li je to danas uopće moguće, jer teško je sresti muža i ženu koji žive u bračnoj zajednici da na isti način razmišljaju, žele i preziru. Još teže je naći one koji su u stanju da jedni drugima čitaju misli i da izgovore rečenicu koju je drugi namjeravao izgovoriti, da daju prijedlog koji je neko drugi već imao spreman.

A trebalo bi da budu kao odjeća jedno drugome, ne samo, kako to mnogi shvataju kao poruku intimnog odnosa. Ne može svako da obuče određeni komad odjeće, niti može svakom da odgovara taj broj, niti kroj, boja… to je odjeća koja štiti od hladnoće i toplote, od pogleda drugih ljudi. Da bi odjeća lijepo pristajala, moramo se potruditi pri izboru, da ne pogriješimo broj, model, boju…

Gdje su oni koji ugađaju jedno drugome interesujući se za najnovije vrste automobila, tehničke detalje i dostignuća, ili pak iskruživanje recepata za razne vrste jela iz novina (s interneta) i pomaganju supruzi u aranžiranju kućnog ambijenta i cvijetnjaka? Zar je to tako teško, braćo i sestre moje drage?

Ako isključimo prokletog šejtana i razna kalkulisanja i preispitivanja šta će reći zlobni savjetnici koji ti ne dozvoljavaju da budeš papučar ili pod njegovim nogama, onda to nije teško i svaka zajednički provedena sekunda bit će zanimljiva, lijepa i imat će posebnu čar, jer niti jedan dan neće biti monoton i isti kao prethodni.

Ukoliko kažemo da najveće pravo nad ženom ima njen muž, tada, zasigurno, taj muž mora da bude svojoj supruzi adekvatna zamjena za sve drage osobe koje je imala prije njega. Treba da prema njoj bude brižan kao njen otac i majka, da bude tolerantan kao njena porodica, da ima strpljenja i snage da sluša njene ispovijesti, želje i razočarenja, kao što su to radile njene prijateljice i, da bude uvijek tu za nju, kako bi joj olakšao to veliko pravo koje mu je Allah Sveznajući dao nad njom.

Ako, pak, kažemo da nad muškarcem najveće pravo ima njegova majka, tada taj muškarac mora da vodi računa da bude pravedan prema supruzi kako se ne bi osjećala bezvrijednom i poniženom u odnosu na njegovu majku, znajući da prokleti šejtan neće sjediti skrštenih ruku gledajući harmoniju u njihovoj kući. Već je bilo riječi o tome kako supruga tu činjenicu treba da vidi kao blagodat kojom se može još više približiti muževom srcu olakšavajući mu izvršavanje dužnosti prema majci.

Mnogi nemaju snage da razgovaraju o problemima koji počnu kao sitnice, kao mali nesporazumi, ali zbog odlaganja i bježanja od rješenja vremenom se nakupljaju pa postanu zaista nerješivi. Ono što je najgore, vrlo brzo dolazi do otuđenja i zahlađenja odnosa. U tome i jedno i drugo vide spas, u dugoročnoj šutnji i povlačenju u samoću. U takvim situacijama i ne treba poseban povod za velike probleme, jer i jedno i drugo žele da tišina što prije prestane, pa se uopće ne bore da sačuvaju i spase ono što se spasiti može.

Svjedoci smo mnogih brakova u kojima se bračni drugovi mimoilaze u izlascima i ulascima u kuću. Svako ima svoj bankovni račun čije se šifre ljubomorno čuvaju kao najveće blago i svako ima vlastite snove i ciljeve u kojima se puno puta ponavlja ono JA ĆU… JA SAM… KUPIT ĆU SEBI…. NAPRAVIT ĆU SEBI… JA PLANIRAM… Nigdje nema množine u odlukama, planovima, željama i ciljevima. To je najbolji primjer ljudi koji žive svako svoj život, a ponekad toga nisu ni svjesni.

Zar nije ljepše kada se planira i mašta zajednički!? Sigurno da su to naljepši snovi i planovi pa makar nikada ne bili ispunjeni. A supružnici se s razlogom zovu bračni drugovi, jer nakon što se vjenčaju treba da postanu najbolji prijatelji i da među njima više ne bude tajni. Ono što je nekada bilo samo njegovo/njeno, postaje njihovo zajedničko, uz poštivanje šerijtskih odredbi u vezi s vlasništvom.

Oni su prijatelji u sreći i tuzi i sve zajednički dijele, pa i osjećanja, razmišljanja; sve ono što im srce čini sretnim i što ih uznemirava. Njihova dužnost je da jedno drugom budu oslonac kada su svi drugi poput oluje. Oni su jedno drugom slamka spasa kada se svi drugi udruže da ih bace u ponor. Oni su jedno drugom rame za plakanje i uho za slušanje, bez ustručavanja i analiziranja, jer oni su uzeli veličanstveni emanet koji se brak zove. Oni se trude da jedno drugom budu vodiči ka Džennetu i da njihova ljubav olakša povećanje stepena, a ne da se dovode u situaciju da bračne dužnosti i obaveze nikako ne ispunjavaju, ili ih teškom mukom ispunjavaju, samo iz straha od Allaha, a nikako iz međusobnog zadovoljstva i sreće. Izbor bračnog druga presudan je za smiraj i sreću. Ako je izbor pogrešan, tada nema koristi nešto što je mrtvo pokušavati oživiti. Ignorisanje problema neće te probleme riješiti, jer oni će te čekati sve dok ne shvatiš da je vrijeme uzalud izgubljeno i da to odijelo nije za tebe skrojeno.

Cijenjeni brate i voljena sestro, izađite iz sobe, ostavite računar i sve drugo što koristite za bijeg od problema. Izađite, ispecite najbolju kahvu i, uz čokoladu, porazgovarajte vas dvoje, životni saputnici, i odlučite zajedno kako dalje: s rukom u ruci, ili uz neko drugo rješenje kojim ćete oboje biti zadovoljni. A kada nešto odlučite, u Allaha se pouzdajte i od Njega pomoć zatražite.

Nađa Dizdarević