Brod života

Poslije duge noći i vrhunca tame, polako sviće zora… Zamisli kako se budiš nakon dugog sna i, umjesto da se probudiš u svojoj uobičajenoj sobi, ti se nalaziš na jednom velikom brodu, koji je u isto vrijeme tako sićušan, poput tačke, u odnosu na veliko more kojim plovi. Čuješ talase koji zapljuskuju brod, a pogledom uperenim kroz mali prozor vidiš horizont ispunjen plavim morem.

Pred tobom je more nepoznanica. Prvo što ti pada na pamet jeste otkud ti na tom brodu? Ko te je smjestio na njemu i zašto!? Kuda uopšte plovi ovaj brod!? Zatim brže bolje pomisliš da sanjaš. Trljaš oči da se probudiš… Ali ne, ovo nije san! Iako se trudiš da ne paničiš, nemir te već obuzima. Ne možeš se obuzdati jer jednostavno moraš saznati odgovore na ova pitanja. Svako iole normalan bi isto tako razmišljao, jer zar bi putovanje imalo smisla ako čovjek ne zna zašto i kuda ide…?

Stvar postaje krajnje ozbiljna kada shvatiš da ovaj brod predstavlja tvoj “Brod života” i da on mora imati svoje konačno odredište.

Valovi briga, nevolja, nezadovoljstva i boli prouzrokovani vjetrovima nepravde i neznanja, gotovo svakodnevno udaraju u pramac tvog broda. More ponekad bude i mirno, ali to kratko traje, tako da se ne smiješ obmanuti. Vrijeme je da razmisliš o svom životu i da nešto promijeniš! Neće se desiti neko čudo iz filmova koje će ti podariti sreću i svemu dati smisao, ne postoji čarobni štap, niti odijelo koje će učiniti da posjeduješ super moći, niti ćeš otkriti neko skriveno blago.

Sama pomisao da se jednog dana više nećeš probuditi, te da tvoj život nije imao smisla, kida svaku nit isprepletene mreže nerealnosti u kojoj živiš. Pred tobom su sada suštinska pitanja od čijih odgovora zavisi sve!

Znaj da nema razumne osobe kojoj nije stalo do toga da sazna kako je došla na ovaj svijet, zašto je na ovom svijetu i šta će sa njom biti poslije smrti…

Ljudi koji ne vjeruju u postojanje Boga su pokušali dati odgovore na ova pitanja. Jedni su rekli: “Ovdje smo zato što smo evoluirali.” Drugi su rekli: “Ovdje smo kako bismo jedni drugima pokušali da pomognemo da prođemo kroz sve ovo, ma šta god to bilo.” Treći su rekli: “Svrha naših života je sreća i uživanje.” I tako dalje…

Dakle, ljudi na ova pitanja odgovaraju različito, bježeći neprestano od tuge i nezadovoljstva, sa jednim ciljem: pronaći sreću…

Ono što je činjenica je da svako želi biti srećan. Međutim, većina ljudi ne razlikuje između užitka i sreće, pa sreću traže u užitku. Iz tog razloga, većina ljudi je usmjerila živote u zadovoljavanju svojih strasti i tjelesnih prohtjeva, kroz jelo, piće, polni odnos, zabavu, sakupljanje imetka, sticanje funkcija i slave, i u tome vide i traže sreću.

Međutim, sve te stvari su prolazne i uživanje kratko traje, a kada užitak završi ili dosadi, život ponovo bude prazan. Koliko je samo imućnih i poznatih ličnosti izvršilo samoubistvo, i koliko njih i pored svega što su stekli, i dalje, neuspješno, traga za srećom!?

S druge strane filozofija i prirodne nauke ne mogu dati zadovoljavajuće odgovore na ova pitanja. To je tema koja je morila egzistencijalne filozofe stoljećima i skoro svi su došli do istog zaključka: život je besmislen. Nažalost, većina ljudi je u stanju da živi svoj život vjerujući u to da on i nema baš neki značaj i smisao, kada se naviknu na tu ideju da je to tako. Međutim, tužan je i prazan život bez smisla…

Zato na ova glavna i najvažnija životna pitanja koja su ljudi ikada postavili, pitanja koja su zaokupljala najveće umove, može odgovoriti jedino Božija objava.

Ona čovjeku daje ispravan svjetonazor, odnosno ispravno poimanje svijeta i postojanja, neprestano čovjeka podsjećajući na smisao i svrhu života koja ga vodi do stalne i istinske sreće.

Znanje koje je plod Božije objave ćemo ovdje oslovljavati riječju vjera.

Zašto vjera?

“Ti upravi lice svoje prema pravoj vjeri…”

I pored velikog materijalnog napretka i savremenih dostignuća, svjedoci smo velikom nezadovoljstvu, koje sve više i više obuzima ljude po pitanju života i stanja u društvu u kojem živimo. Uočavamo ogromnu razočaranost svim i svačim. Ljudi pate od besmislenosti i beskorisnosti… Pritisnuti brigama, nepravdom, raznim problemima, depresijom, beznađem, i svakojakim strahovima, ljudi lutaju živeći ovaj kratki prolazni život.

Kako onda da dovedemo svoj život u harmoniju, osjetimo slast i postignemo sreću?

Čovjek na ovaj svijet dolazi nevin, čist, slobodan, sa sklonostima ka dobru. Kada bi čovjek bio ostavljen na svojoj prirodi u kojoj je stvoren, on bi se okrenuo ispravnoj prirodnoj vjeri. Suština te prirodne vjere se ogleda u pokornosti i predanosti našem Stvoritelju, Onome Koji je sve stvorio, a ne nekom drugom. Međutim dijete, iako rođeno u prirodnoj vjeri, pod uticajem roditelja i sredine, prihvati vjerovanja koja su zastupljena u dotičnoj sredini.

Potreba za vjerom je prirodna ljudska potreba sa kojom se rađamo, i ona se ne može potisnuti koliko god se ljudi trudili. Zato ne postoji osoba koja u nešto ne vjeruje. I ti što sada ovo čitaš, sigurno u nešto vjeruješ. Od prvog čovjeka, pa kroz čitavu povijest ljudskog roda, nije bilo naroda bez nekog oblika vjere. Kad to nije bila vjera u Boga, onda je to bila vjera koju su ljudi sami izmišljali, poput današnjeg slijepog vjerovanja u nepostojanje Boga.

Ispravna vjera je jedini put za ostvarenje sreće i uspjeha u ovom prolaznom i onom – vječnom životu. Stoga, ako želimo pronaći istinsku sreću i zadovoljstvo moramo se okrenuti ispravnoj vjeri i sav svoj život uskladiti prema njoj.

Ispravna vjera nas uči kako ćemo živjeti i ona je ta koja našem životu daje potpuni smisao. Ona je izvor naše snage, istinske sreće i zadovoljstva. Ispravna vjera nam ukazuje na pravi put, podstiče nas da činimo sve što je dobro, a odvraća nas od svakog zla, uči nas i hrabri, ulijeva nam snagu i pouzdanje, i jednostavno ona je naša duhovna hrana bez koje ne možemo istinski da živimo.

Prihvatanjem i slijeđenjem ispravne vjere, saznajemo zašto smo stvoreni i kakva je svrha našeg postojanja.

S druge strane, osoba koja živi bez ispravne vjere živi teškim životom. Nevjerničke civilizacije uče ljude samo kako će da žive, međutim u isto vrijeme oni ne znaju zašto žive. Zato takve osobe lutaju najvećim tminama neznanja i strasti. One ne znaju zašto postoje i ne znaju kuda idu! Vidiš ih kako žive nemirnim životom u kojem nema istinskog smiraja niti zadovoljstva, iako se mogu pretvarati da su srećni i uspješni, jer kada čovjek odbaci pokornost Stvoritelju, on se ubrzo pretvara u odanog roba stvorenjima ili pak u roba svojih strasti, praznoverja i iluzija. Taj život je duševna patnja koja svojom žestinom prožima nevjernička društva u svijetu.

Prema tome, od ispravnosti vjerovanja zavisi kakav će tvoj život biti, jer recept za istinsku sreću jeste u slijeđenju Upute našeg Stvoritelja. Zato osoba koja traga za istinskom srećom i smislom života prvo što joj je neophodno jeste da spozna Stvoritelja…

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)