Budi kraljica u svome domu…

Gospodar te počasti dobrim suprugom. Onim koji brine o tebi, o vašoj djeci. Podari ti topli dom, porodicu, djecu. Rahatluk. Ono čega često nisi svjesna i na čemu često Milostivom nisi zahvalna.

Ujutro, kada ustaneš, možda posmatraš kroz prozor žene iz tvog okruženja kako se žurno spremaju i odlaze na posao. „Blago njima, odoše da sebi zarade novac. A ja u kući sjedim, čuvam djecu, i niko mi ne plaća ništa“ – pomisliš. Možda im na trenutak pozavidiš i osjetiš se manje vrijednom.

Poslije, uključiš televizor. Ugledaš bajke o životu koje su samo dobra gluma. „Eh, i ove žive kao kraljice“ – pomisliš, i sa tugom u očima počneš gledati na sebe, svoju djecu, svog muža. Tvoj dvorac ti odjednom postane tamnica. Išla bi svugdje, samo eto da nisi „sluškinja“ svemu i svakome od svojih, svojoj porodici.

A nisi ni svjesna koliko te je Allah počastio. Nisi svjesna svakog jutra kada se probudiš bez žurbe i misli „moram stići do tog mjesta, moram uraditi to i to…“ A prije toga nahraniti i spremiti djecu, zatim ih odvesti do obdaništa/škole, poslije umorna trčati po njih, praviti ručak, pospremati kuću, raditi sve što radiš svakako… Jer, i zaposlene žene čeka kuća, porodica i porodične obaveze.

Ne razmišljaš o tome kako je doći na posao i slušati naredbe šefa i raditi za njega, komunicirati sa različitim profilima ljudi, doživljavati svakakve situacije, i opet, pored fizičkog i psihičkog umora, doći kući i dati svoj maksimum za svoju porodicu. Možda misliš da je najteže spremiti ručak svom umornom mužu i svojoj djeci. I lagano, bez nadzora i šefa, očistiti svoju oazu mira.

Vjerovatno misliš da žene koje rade na poslu ne rade ništa tamo, ili da su oslobođene posla u kući. Ali, stvarnost je potpuno drugačija. Koliko majki „dobro i ne vidi“ svoje dijete, tražeći opskrbu za njega. Koliko njih ostane željno njihovog djetinjstva, prvih riječi, igara, koraka, zubića… A neke od njih rade jer moraju, a ne jer je njihov san da budu samostalne. Naprotiv, nemaju drugog izbora osim da se bore za sebe i svoju djecu, i kada mogu i kada ne mogu.

Koliko njih, kada dođu s posla, nemaju čvrsto rame da se na njega naslovne. Nemaju nikoga ko bi isturio svoja snažna pleća kako bi one bile sigurne, sklonjene, zaštićene, i u svome domu kraljice.

Nisi svjesna blagodati koje ti je Allah darovao. Nisi svjesna ljepote i blagodati toplog porodičnog života. I nisi svjesna žrtve koju tvoj muž podnosi, da bi svi zajedno bili sretni i zadovoljni.

Možda ne razumiješ hadis koji govori o pokornosti žene mužu, ali zaista, muškarac koji je zaštitnik svojoj porodici, muškarac koji se bori za opskrbu svojoj porodici i muškarac koji ne čini zulum svojoj porodici zaslužuje najviši nivo poštovanja i pažnje. Zaslužuje da bude sa osmijehom dočekan, da mu se obraća sa ljubavlju i poštovanjem. Da bude voljen i cijenjen. I da osjeti da ga njegova supruga i njegova djeca zaista cijene i poštuju.

Drage sestre,

Budite zahvalne Milostivom. Budite zahvalne svojim muževima zbog žrtve koju podnose. Budite zadovoljne mirom koji imate u kući. Uživajte u najljepšoj ulozi majčinstva, u vremenu provedenom sa svojom djecom. Uživajte u tome što ste kraljice ili kako se na arapskom kaže domaćica „gospodarice svojih kuća“. I zaista to budite, u punom smislu te riječi.

Unesite ljubav u svako svoje djelo koje radite za porodicu. Vaša plaća je sigurna—kod Milostivog. A ima li ljepše nagrade od Njegove nagrade. Zato, neka svako korak koji učinite za svoju porodicu bude radi Njega. I ljubav koju im dajete, neka bude radi Njega. I poštovanje koje iskažete mužu nije poniženje, već pokornost Uzvišenom i zahvalnost Njegovom robu. A ko nije zahvalan robu, nije ni Allahu.