Budi pomagač ove vjere

Prosle godine, u julu mjesecu, Anders Brejvik, hladnokrvni ubojica naoruzan sa vatrenim oruzjem, dolazi na ostrvo Utoja (Norveska), gdje su aktivisti i simpatizeri Radnicke partije imali kamp, i pocinje sa ubijanjem koga god je sreo, te je tom prilikom ubio 69 osoba, a ranio 33. Kada je poceo sa pucanjem i ubijanjem nastala je panika na ostrvu, ucesnici kampa su se razbjezali po ostrvu bjezeci pred ovim monstrumom. Svi oni koji su vidjeli ovog ubicu, bjezeci pred njim, su…

upozoravali druge, na drugim dijelovima ostrva, da se i oni sakriju i da ne idu u njegovom pravcu jer ce biti ubijeni. Zasto su to radili, tj. zasto su u toj pometnji i strahu zaustavljali druge, koji su, ne znajuci sta se desava, isli u pravcu pucnjave zeleci vidjeti o cemu se radi?? Cisto ono ljudski su zeljeli druge sprijeciti da im se ne desi neko zlo, odnosno savjetovali su ih da ne idu tim putem i da se sklone negdje, jer im, inace, prijeti propast.

Sada se postavimo u situaciju da se radi o nama, odnosno da znamo da se malo nize niz ulicu nalazi grupa ljudi koji zaustavljaju svakog ko naidje i zlostavljaju ga na najgori moguci nacin. Ti bi, brate i sestro, bjezeci od njih, svakog onog koga bi sreo i vidio da ide u njihovom pravcu, upozorio da ne ide tim putem i da se vrati, jer ce biti teskom mukom mucen. Ovo bi sigurno uradio/la, jer bi ti tvoja savjest to nalagala. A pogotovo kada bi na tom putu sreli nekog od svoje blize familije, recimo brata ili sestru, pa ako te ne bi zeljeli poslusati, cak bi ste ih i silom pokusali zadrzati i odvratiti od namjere da idu dalje tom ulicom.

* * *

Sada da razmislimo o ovome, mi kao muslimani vjernici smo ubjedjeni u postojanje Dzehennema i teskim, za ljudski um nezamislivim, kaznama u njemu, koje cekaju sve one koji tumaraju po ovom dunjaluku, udaljeni od Allahove upute i koji zive u moru grijeha i poroka. Mi smo okruzeni tim ljudima i vidimo ih kako idu prema Dzehennemu, ali se postavlja pitanje da li sta cinimo da im ukazemo gdje su se uputili i sta ih ceka na kraju tog puta?

Jer kao sto smo gore naveli, sigurno bi smo ih upozorili na mucitelje na kraju ulice, medjutim vidimo mnoge koji idu prema Dzehennemu i vjecnoj kazni u njemu, mi se druzimo sa njima, imamo rodbinske veze sa nekima od njih, radimo sa drugima ili idemo u skolu zajedno, ali ih ne upozoravamo na Dzehhenem? Pa sta je to sa nama???

Kaze jedan svedjanin, na jednom islamskom forumu na svedskom jeziku, posto je saznao istinu i prihvatio Islam: “Muslimani, sta je sa Vama, kakvi ste vi to ljudi? Vi znate sta ljude ceka poslije ovog zivota, i znate da ce mnogi biti kaznjavani sto nisu prozivjeli zivot u pokornosti Allahu, ali to ne govorite ljudima. Ja nikada ne bih mogao sjediti u drustvu sa ljudima gledajuci da jedu hranu koja ima otrova u sebi i od koje ce umrjeti, a da ih ne upozorim na to.”

Dok na drugoj strani, kada nam se desi nesto lijepo to zelimo da podjelimo sa sto vise ljudi, recimo kada odes u neku prodavnicu i naidjes na neke ljepe stvari, a prodavnica je pred bankrotom i daje stvari u pola cijene, prvo sta uradis je da sebi uzmes sto vise stvari, a kada dodjes kuci pozuris da nazoves svoju rodbinu i prijatelje da im javis kako bi i oni otisli i kupili sebi tih jeftinih a kvalitetnih stvari.

Tako i sa Dzennetom, znas da on postoji, cuo si i slusao o njegovim ljepotama koje nikada nece proci – ubjedjen si cijelim svojim bicem u to, radis da zaradis Allahovu milost i dzenntske basce, pa sto si onda skrtac, zasto to dobro zelis samo sebi? Pricaj i drugima o njegovim ljepotama i njegovoj neprolaznosti i pozivaj ih na put koji vodi ka njemu.

* * *

Medjutim, da bi stvar bila jos jasnija, pozivanje na dobro i odvracanje od zla nije stvar dobre volje kod jednog muslimana, vec mu je to obaveza propisana od Uzvisenog Allaha, za cije izvrsavanje sljede ogromne nagrade, a onima koji to zapostave sljedi kazna na dunjaluku, a mozda i na Ahiretu. Kaze Plemeniti Allah u Kur’anu za nas ummet: “”Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete….” (Ali Imran 110)

Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ““Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dusa ili ce te naredjivati dobro i odvracati od zla ili ce vam Allah Uzviseni ubrzo poslati Svoju kaznu pa cete Ga dozivati, a On vam se nece odazivati.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je i ovo: ““Da tvojim sebebom Allah uputi jednu osobu bolje ti je od svega onoga sto je izmedju Zemlje i nebesa“.

ZNAMO LI PREPOZNATI POTREBU

Svi smo mi, na neki nacin, u mogucnosti da djelujemo davetski na ljude oko nas, na nasu rodbinu, radne ili skolske kolege (moze se dati neka islamska literatura, audio ili video materijal, uputiti na neku islamsku web stranicu i sl.), dok nismo svi u mogucnosti da aktivno ucestvujemo u davetskim aktivnostima usmjerenim prema sirim masama. Medjutim ako se ne moze fizicki pomoci, onda se mogu materijalno potpomoci dzemati, daije ili davetske organizacije, ako je insan u mogucnosti, pogotovo braca i sestre koji zive na zapadu.

Ali…. mnogi smo poprilicno zakazali po ovom pitanju. Mnogi ne mozemo da uvidimo tu ogromnu potrebu kada se radi o finansijskom pomaganju davetskih projekata i davetskih organizacija. Koliko je projekata propalo ili radi sa velikim problemima, bas iz razloga sto nedostaju novcana sredstva.

Navescu jedan primjer:

Ja, kao urednik ove stranice, prije nekoliko godina nisam radio puno radno vrijeme na poslu, tako da mi je plata bila manja i jedva se kraj sa krajem sastavljao. Imao sam neki stari kompjuter koji je bio dotrajao, pa posto nisam bio u mogucnosti da nabavim nesto novo, isao bih u prodavnice gdje se prodaje polovna roba i kupio bih neki kompjuter za 30-40 eura, koji bi mi radio dva-tri mjeseca, pa bih ponovo morao nabavljati nesto slicno. I sa takvih kompjutera se odrzavala i osvjezavala ova stranica.

Imao sam jedan kompjuter koji je imao samo 250 MB slobodnog prostora na disku, pa kada bi se uradio ili skinuo kakav malo tezi materijal za stranicu odmah bi mi dolazila poruka da je sav prostor popunjen i da moram brisati nesto kako bih, recimo neki video mogao pohraniti na kompjuteru. Jedne prilike mi se kompjuter bio pokvario, a nisam imao novca da kupim sta drugo, pa sam uzeo jedan TV, koji smo bili dobili kao poklon od jednog rodjaka, te sam otisao u prodavnicu i zamjenio za jedan polovni kompjuter.

Medjutim posto je sve to bilo staro, ubrzo bi se pokvarilo. Jednom ostanem bez kompjutera, pa krenem od brata do brata i pitam “da nemas kakav stari kompjuter negdje u ostavi, moj se pokvario i ne mogu raditi na stranici”….medjutim, nisam dobio nista. Smirio sam se po ovom pitanju tek kada sam uzeo jedan novi kompjuter od 300 eura na beskamatni kredit, i hvala Allahu, vec nekoliko godina me sluzi bez nekih vecih problema (takodjer sam poceo raditi i cijelo radno vrijeme pa se i finansijska situacija popravila).

Sta sam zelio reci sa ovim, niko od brace nije prepoznao potrebu da mi se pomogne da dodjem do kakvog kompjutera, kako bih mogao nastaviti raditi na stranici, vec sam se cijelo vrijeme morao sam snalaziti. Naravno, neko moze uvijek reci: “Pa sta hoces, ko te goni da radis na stranici, hoces neko drugi da te sada pomaze?”

S vremenom sva stranica je ostala na meni (bilo nas je vise kada smo krenuli sa njenim radom) tako da su i svi troskovi ostali na meni, i sada sam u potpunosti siguran, doslo bi do zatvaranja ove stranice, da nije pokrenut davetski fond preko ove stranice i od tada se ovaj davetski projekat odrzava zahvaljujuci novcu koji stize u ovaj fond. Zahvaljujuci ovoj pomoci ova stranica je prezivjela, i danas, hvala Allahu, na njoj radi grupa ljudi (Allaha Uzvisenog molimo da obilato nagradi sve one koji svojim imetkom, vec nekoliko zadnjih godina, omogucuju da ova stranica postoji i prosperira).

Zato, draga braco i cjenjene sestre, apeliramo na sve one koji su u finasijskoj mogucnosti, odazovite se na nase akcije i pomozite davetski fond koji vodimo i iz kojeg pomazemo mnogobrojne davetske dzemate i projekte u BiH (i u okruzenju), te one pojedince koji imaju serijatsko znanje i koji ne zale sebe i svoje vrijeme radeci za Allahovu vjeru.

Nasa je duznost da pomognemo ovu vjeru, da, u prvom redu, pozivamo nas, bosnjacki narod, da se vrati islamu, jer mnogo je onih koji su daleko od upute, i kao takvi postaju lahka meta za razne sihirbaze i sarlatane (tipa Turabija), postaju kao ovce za klanje vukovima koji zive u nasem okruzenju i koji su nas, vec po ko zna koji put, u proslom ratu pokusali da istrebe sa lica zemlje (slika na pocetku teksta je samo jedno podsjecanje na ovo).

A poslije njih, nasa je duznost da poruka islama dodje i do nemuslimana koji zive oko nas, a uputa je u Allahovim rukama.