Čast i ponos je biti musliman

Dok sam jučer bila u jednom od marketa, vidjeh na akciji Pepsi. I sjetih se slučaja u jednoj od arapskih zemalja, kada je kontrola umjesto Pepsija otkrila pivo maskirano u omot Pepsija. Subhanallah, koliko me je prisjećanje na taj slučaj rastužilo, toliko isto mi je unijelo neku posebnu ljepotu u srce i dušu. Rastužilo, jer su oni koji su pokušali doći do piva počaščeni od Allaha životom u zemlji koja vodi računa o Njegovim zabranama, a i pored toga čeznu za haramom i onim što On ne voli. A ljepota koju sam osjetila bila je zbog neizmjerne zahvalnosti Uzvišenom Allahu koji me je uputio: živim u zemlji u kojoj mi je dostupno pivo, vino, svaki haram a ja opet, milošću Njegovom, prezirem haram i na policama zaobilazim sadržaj sa haramom. Koliko često, dok se žalimo na ono što nemamo, zaboravljamo najveću nam datu blagodat- Uputu, pokornost Njemu. Islam.

Dok hodim gradom svojim, ukrašenim u susret Novoj godini, Uzvišenom zahvaljujem što je moje srce sačuvao od zablude, od ljubavi prema onom što je laž, sjaj i obmana. I razmišljam, kako bi mogao moj narod shvatiti da muslimani ne kite jelku i ne raduju se Djedu Mrazu. Razmišljam, možda je ovo sve što gledamo zadnji mjesec u godini- posljedica našeg nemara i slabog pozivanja na pravi put a odvraćanja od zablude preostalih jedanaest mjeseci. Možda naši pozivi i upozorenja dvanaestog mjeseca više liče na provokaciju nego na dobru namjeru. Možda je to očaj koji pokazujemo tek kada dođe pet do dvanaest. Možda nam bajrami prolaze tek onako, usput. A naša žar za praznicima raste tokom godine… Možda…

***

Ja, ovog puta, neću vam pisati da ne slavite Novu godinu. Neću vam pisati da Djed Mraz nije naš. I neću vam pisati da ne kitite jelku. Znam, zakasnila sam. Sada je baš došlo vrijeme pet do dvanaest. Ali, podsjetit ću vas na nekoliko sitnica…

Pogledajte u nakićenu jelku. Djeda Mraza. Pogledajte, da li u njima ima i I od islama? Da li vas podsjećaju na islam? Da li sebe, dok ste u društvu Djeda Mraza, možete zamisliti pored Kabe? Ili u Medini, pored džamije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Nase komšije nemuslimani su bolje od nas shvatili ljepotu one izreke: “Svoje voli i čuvaj, tuđe poštuj.” Možda tuđe baš i ne poštuju, ali svoje definitivno nedaju…

Ne trebamo se stiditi zbog toga što smo muslimani. Čast i ponos je biti musliman u zemlji koja nije muslimanska. Čast je znati da se baš radi Njegovog zadovoljstva i samo radi Njega odričemo mnogo čega u životu. Čast je biti radi Njega na Njegovoj strani. I čast je znati da je Uputa baš poklon od Njega.

Nemamo potrebe da se stapamo u većinu, tamo gdje svakako ne pripadamo.  Ma šta činili, nećemo biti drugi. Nećemo moći da budemo. I uvijek ćemo biti izvještačeni. A potpuno je neprirodan spoj musliman i Nova godina…

Gospodaru, uputi nas, molimo Te. Neka naša srca budu ponosna u pokornosti Tebi. Sačuvaj nas i našu djecu zablude i podari nam blagodat razlikovanja istine od neistine. Amin.