Čemu nas uči priča o Zulkarnejnu?

U Kur’an i Kerimu nailazimo na mnoga kazivanja, a svako od tih kazivanje sadrži velike poruke i pouke za sve nas. Jedno posebno zanimljivo i inspirativno kazivanje nalazi se u suri El-Kehf (83-98. ajet), tačnije na posljednje dvije stranice navedene sure. O čemu ono zapravo govori?

To je kazivanje o Zulkarnejnu. Uzvišeni Allah kada govori o njemu, kaže da mu je data vlast na Zemlji i da mu je omogućeno da uradi ono što želi: „Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi.“ (84. ajet)

1. Prvo što možemo naučiti iz ovog kazivanja jeste pravednost. Nije bitno koliku imaš moć, bitno je da postupiš pravedno bez slijeđenja vlastitog nefsa. Kada mu je Gospodar dao mogućnost da ih kazni ili da s njima lijepo postupi, on je izabrao da bude pravedan. Zanimljivo je da čak nije izabrao ni velikodušnost, nije joj dao prednost nad pravednosti: „Onoga ko ostane mnogobožac“ – reče – „kaznićemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.” (87-88. ajet)

Ovakav odgovor i ovakav stav nekoga kome je data moć nam ukazuju na nužnost da se moć i snaga podrede pravdi i zadovoljstvu Uzvišenog Allaha.

2. Drugo što možemo naučiti jeste način na koji treba pomagati drugima. Često, zbog pogrešnog razumijevanja olakšavanja života drugima, mi od njih napravimo lijene osobe, one koje žive na račun drugih. Kada se Zulkarnejnu jedan narod obratio za pomoć, da ih zaštiti od Jedžudža i Medžudža, on im nije pomogao na način da budu isključeni iz učešća u svojoj vlastitoj zaštiti. Naprotiv, od njih je zahtijevao da mu koliko god više mogu pomognu i učestvuju: “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – reče on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.“ (95. ajet)

Također, kao što se vidi na početku ovog ajeta, Zulkarnejn je pomogao ovom narodu bez ikakve nagrade i naknade. U ovom činu se ogleda zahvalnost Allahu na blagodatima putem činjenja dobra drugima.

3. Treća poruka, i naročito vrijedna spomena, jeste borba s vlastitim egom. Kako čovjek treba postupiti kada vidi vlastiti uspjeh, svoju ovozemaljsku moć?

Ako pažljivo pročitamo sljedeći ajet doći ćemo do zaključka da je neophodno u prvom planu spomenuti Gospodara blagodati, te da je sve Njegova milost i dobrota.

Zulkarnejn odmah poslije spominje prolaznost svog djela, govoreći da će biti sravnjeno sa zemljom. I upravo na taj način svako od nas treba „gušiti“ svoj ego, samodopadljivost i oholost: “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – reče on. “A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se, sigurno, ispuniti.” (98. ajet)

Molim Uzvišenog Allaha da budemo od onih koji pouku primaju, od onih koji su pravedni, dobročinitelji i svjesni svoje prolaznosti. Amin.