Četiri pitanja i odgovora

Rezanje noktiju nakon akšama; Stav islama o čupanju obrva; Šala u islamu; Slušanje ilahija

Rezanje noktiju nakon akšama?

PITANJE: Čuo sam puno puta od Bosanaca da se nokti ne smiju sjeći poslije akšama i da se ne smije kupiti veš zbog džinna i šejtana. Ima li tu išta vjerodostojno?

ODGOVOR: Koliko je meni poznato, ubjeđenje da je pokuđeno ili zabranjeno sjeći nokte nakon akšama, čisto je praznovjerje. Za takvo ubjeđenje ne postoji validan argument u islamu. Kada je Allahov Poslanik govorio o čovjekovim urođenim svojstvima (fitri) i kraćenju noktiju, spomenuo je to općenito, bez ograničavanja u kojem periodu u toku dana da se sijeku nokti. Što znači, osnova je da ne postoji zapreka da se nokti sijeku u toku noći ili nakon akšama. Ista stvar je za kupljenje veša. Ne postoji dokaz koji ograničava kupljenje veša na određeno vrijeme.

Ono što je spomenuto u hadisima Allahovog Poslanika, i bojim se da su mnoga pogrešna ubjeđenja nastala upravo zbog neispravnog shvatanja ovog hadisa, jesu riječi Allahovog Poslanika, a koje su zabilježene u različitim predajama: ”Kada zađe sunce spriječite vašu djecu od izlaska iz kuće jer je to vrijeme kada se kreću šejtani, pa kada prođe taj period, ponovo im dopustite da izlaze.“ (Osnova ovog hadisa nalazi se u Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa)
A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
_________________________________

STAV ISLAMA O ČUPANJU OBRVA

PITANJE: Kakav je stav islama o uklanjanju ili skraćivanju obrva?

ODGOVOR: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je spomenuo čupanje obrva. Prokleo je ženu koja drugoj čupa obrve i onu koja to radi sama sebi. Ovaj čin spada u velike grijehe. Žene to rade uglavnom zbog uljepšavanja. Međutim, kada bi to radio muškarac bio bi, također proklet kao što se žena proklinje – Allahu, subhanehu ve te’ala, se utječemo od toga. Ukoliko se obrve ne čupaju, nego se skraćuju i briju, vrijedi isti propis. Islamski učenjaci to smatraju kao i čupanje, jer se mijenja ono što je Allah, dželle šanuhu, stvorio.

ŠEJH IBN USEJMIN
(Fetve učenjaka dvaju harema – 199 str.)
____________________________

ŠALA U ISLAMU

PITANJE: Kakav je stav islama o šali?

ODGOVOR: Ako je istinito ono što se govori onda je šala u govoru dozvoljena; posebno ako se to ne čini često. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, znao se šaliti, ali nije govorio osim istinu. Ako je šala popraćena laganjem, onda nije dozvoljena. O tome je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ”Teško svakom onom ko priča, pa slaže da bi time nasmijao narod. Teško njemu, zatim, teško njemu.”

ŠEJH IBN BAZ

___________________________

Slušanje ilahija

PITANJE: Mnogi, koji su slušali i uživali u muzici, nakon što su saznali da je to zabranjeno, muziku su zamijenili ilahijama. Da li je dozvoljeno slušati ilahije i da li je dozvoljeno koristiti def uz ilahije, znajući da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dozvolio korištenje defa na svadbama?

ODGOVOR: Tačno je da su muzika i pjesma zabranjeni u obliku u kojem je danas prisutna, jer u sebi sadrži razvratne riječi i raspiruje kod čovjeka strasti, govoreći o ženama i sl. Te pjesme je dozvoljeno zamijeniti ilahijama, koje su ispunjene mudrošću, porukama i poukama, koje podstiču na entuzijazam i čežnju prema vjeri. One bude u čovjeku osjećaj za islamom i odvraćaju od zla i onoga, što njemu vodi i poziva. Takve ilahije podstiču autora i onoga ko ih sluša na pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala, a odvraćaju od nepokornosti i grijeha, pozivaju da se ne prelaze granice, koje je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio i podstiču na borbom na Njegovom putu.

Međutim, to ne smije postati neka vrsta obaveze ili svakodnevni običaj. Mogu se slušati s vremena na vrijeme, kada se ukaže potreba za takvim čim, poput svadbenih veselja, odlaska u džihad, kada se osjeti klonulost duha, kako bi se aktivirali za rad ili kada duša osjeti požudu za zlom, pa da se spriječi i suzbije to zla. Međutim, bolje od toga je uzeti Kur’an i proučiti nekoliko stranica, ili učiti zikrove prenesene od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. To je svakako preče i čistije za dušu, više je razvedri i smiri srce. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
“Allah objavljuje najljepši govor, knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada se spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put, na koji On upućuje onoga koga On hoće, a onoga koga Allah u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put neće moći uputiti.” Također kaže Uzvišeni:”

One koji vjeruju i čija se srca kada se Allah spomene smiruju, a srca se doista kad se Allah spomene smiruju. Onima koji vjeruju i čine dobra djela, blago njima, njih čeka divno prebivalište.” Odlika ashaba i ono što ih je krasilo bila je njihova pažnja, koju su posvećivali Kur’anu i sunnetu, učeći ih napamet, izučavajući ih i trudeći se da ih provedu u praksu. Pored toga, učili su ilahije i pjevali borbene pjesme, kao kada su kopali rovove (u bitki na Hendeku), kada su gradili mesdžid, polazili u džihad i sličnim situacijama, ne smatrajući to svojim obilježjima i ne pridajući tome posebnu pažnju. To su činili da bi se raspoložili i kako bi im se podigao moral. Nije dozvoljeno koristiti bubnjeve i druge muzičke instrumente, niti uz njih učiti ilahije, jer Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi to nisu radili. Allah, subhanehu ve te’ala, je Onaj Koji upućuje na Pravi put.

STALNA KOMISIJA ZA ŠERIJATSKA PITANJA (FETVE)
(Fetve učenjaka dvaju harema – 256 str.)