Čini dobro pa očekuj dobro

Čovjek po imenu Ebu Nasr as-Sajjad bio je jako siromašan, a imao je ženu i sina. Jedne prilike nisu imali ništa u kući za jesti pa se uputio nebi li nešto našao za hranu. Žena i dijete su se previjali od gladi i plača, tako da ih on od žalosti nije mogao gledati, već je izašao iz kuće…

Poslije besciljnog hodanja zaaputi se velikom alimu Ahmedu Miskinu. Požali mu se na stanje, a ovaj mu reče da pođe sa njim na obalu mora. Kad su došli tamo reče mu da uzme abdest i da obavi dva rekata, a potom da prouči bismillu i baci mrežu u more. Kad su izvukli mrežu u njoj je bila ogromna riba. Alim mu reče da je ide prodati u čaršiju i za novac da kupi hranu čeljadima.

Kada ju je prodao dobio je novca za koji je kupio burek i jednu slatku pogaču. Želeći da zahvali alimu, krene prema njegovoj kući i ponudi mu burek, ali ovaj odbi primiti i odgovori: »Da sam to radio zbog sebe, nebi smo uhvatili ribu. Ja sam ovaj hajr učinio radi hajra. Nego ti to uzmi i nahrani svoju čeljad»!

Na putu prema kući Ebu Nasr susretne ženu sa djetetom u naručju, oboje plaču i jedva se vuku od gladi. Pogleda u burek i pogaču, pa onda u dijete i majku, a onda mu na um pade njegovo dijete i žena. Poče u sebi razmišljati: Ako ovo dadnem njima, šta ću za svoje dijete i ženu?! Zatim mu se pogled susrete sa umornim i uplakanim pogledom žene i kad ugleda suze, to ga dotuče. Uze burek i pogaču i dade majki i djetetu. Umorno i uplakano lice majke ozari radost i sreća, a dijete sa osmijehom poče otkidati komadiće.

Krenu dalje kući i umjesto hrane sad je nosio veliku i tešku brigu. Šta dati svome djetetu i svojoj ženi? «We kan Allahu šakiren alima»! (Allah je zahvalan i sve zna). Kad se približio kući začu glas: »Poznaje li neko Ebu Nasra as-Sajjada»!? Neko mu naišareti na njega i on priđe i upita: »Jesi li ti Ebu Nasr»? «Jesam»- odgovori mu on. Čovjek nastavi: »Tvoj otac mi je pozajmio ovih 30 hiljada dirhema prije 20 godina, a ja mu ih nisam mogao vratiti do sada. On je u međuvremenu preselio i ja želim da se oslobodim duga»!

Ebu Nasr zatim kaže:» I tako mi Allaha postao sam najimućniji čovjek u mahali, tako imućan da sam dijelio po hiljadu dirhema sadake iz zahvalnosti Allahu»! Malo zatim počeo sam se uobražavati i hvalisati zbog te sadake, da bi jednu noć zaspao i usnim kako je postavljen mizan (vaga) i zove glasnik: »O Ebu Nasre, hajde da ti se izmjere dobra i loša djela»! I biše postavljena moja dobra i loša djela, ali pretegoše loša!

Sav u strahu zapitah: »A gdje su mi tolike sadake, gdje je toliki imetak što ga podijelih»? Zatim se na mizan postavi moj podijeljeni imetak i ugledah ispod svake hiljade dirhema po jedan nagon hvalisanja i uobraženosti, koji pretegoše, a ta sadaka bi poput pamuka.

Zaplakao sam a zatim začuh kako neko pita: »Jeli mu šta ostalo od khajra»? U tom se začu drugi glas: »Jeste, ostali su mu burek i pogača»! Ugledah burek i pogaču na mizanu, vaga se podiže i dobra i loša djela se izjednačiše! Obuze me strah kad opet začuh onaj glas: »Imali za njega još nešto»? «Ima odgovori drugi glas». «Šta je ostalo»? «Ostale su mu suze one gladne majke i radost zbog bureka i pogače». Kad se staviše te suze i radost majke, dobra djela pretegoše.

Opet začuh onaj glas i opet isto pitanje: »Ima li još nešto u njegovu korist»? «Ima» – odgovori drugi glas. «Šta ima»? «Ima još dječiji osmijeh zbog bureka». Staviše dječiji osmijeh, a dobra djela pretegoše još više. U tom začuh graju: »Spašen je, spašen je»! Probudih se sav slomljen i sretan i ponovih riječi onog alima:» Da sam to radio zbog sebe, ne bismo uhvatili ribu. Ja sam ovaj hajr učinio radi hajra»! Čini dobro i ne boj se!