Zaista bi svaki čovjek trebao da razmisli o samom sebi, tj. o tome kako je nastao, kako je došao na ovaj svijet.

Svi znamo da čitavo ljudsko tijelo izraste iz kapi sjemena, a zar to nije začuđujuće? Gdje su u toj kapi kosti  meso, kosa, nos, mozak, srce? Ko je znao da će tom zakvačku trebati oči da gleda s njima kada se rodi, pa ih je stvorio dok je dijete bilo još u utrobi majke? Ko je stvorio i oblikovao uši, i ne samo to, nego u njima ugradio “aparat” pa kada dijete zovneš ono te čuje i okreće se u tvom pravcu? Ko je učinio ljudsko tijelo tako skladnim, tj. rasporedio tako skladno vanjske i unutrašnje organe na njihova mjesta? Da su ljudima usta na leđima, s velikom poteškoćom bi im prinosili hranu svojim rukama.

Ko je tako precizno uredio nervni sistem, te razastro krvne sudove po našim tijelima i učinio da krv dopire do svih dijelova tijela? Ljudski organizam je sačinjen od miliona i miliona ćelija, u svakoj ćeliji je 46 kromosoma, u svakom kromosomu pedeset hiljada gena. Sve ovo je tako precizno i skladno uvezano, iako su ovi dijelovi tako sitni da ostaju skriveni i najjačim elektronskim mikroskopima, čak i kad se uvećaju stotinama miliona puta.

Je li to možda “priroda” koja nema razuma, koja niti vidi niti čuje, dala nekome ono što ni sama nema? Da nisu možda roditelji ti koji stvaraju dijete? Pa često roditelji ne znaju spol djeteta prije rođenja, a kamoli da šta više urade. Da nije samo od sebe nastalo? Kada bi čovjek napravio kakvu napravu koja može samo da čuje i govori, i kada bi se reklo ljudima da je ova naprava sama od sebe nastala, niko u to ne bi povjerovao, a mnogi danas vjeruju da stvorenje koje i govori i čuje i vidi i kreće se i misli, i još mnogo štošta, i koje je sastavljeno iz gore navedenih dijelova i još mnogih drugih, da je to stvorenje samo od sebe nastalo, bez ikakvog plana i Tvorca iza sebe.

A kaže Uzvišeni:”Mi čovjeka od biti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!” (Vjernici, 12-14)
_____________

Pored toga što stvara čovjeka, Allah Uzvišeni stvara različite životinje čijim se mesom mi ljudi koristimo, stvara ribe, piliće, jagnjad itd. Stvara razne žitarice, voće, povrće, vodu , mlijeko, med… Da li je čovjek bio u stanju da ovo izmisli i stvori, jer nam nema života bez ovih stvari? Ne, nego kaže Uzvišeni: ”Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – A kako vi malo zahvaljujete.” (Bedemi, 10)

Svi ljudi su svjesni da nekada moraju umrijeti, ali to mnogi zaboravljaju ili neće da misle na to, nego žive i rade kao da nikada neće umrijeti. Rekao je Hasan El-Basri, radijallahu anhu: “Čovječe, kada bi ti neko od ljudi prijetio smrću , ti se ne bi nigdje smirio, a Allah, dželle šanuhu, koji u Svojoj ruci drži tvoju dušu, ti prijeti smrću, a ti spokojan i miran.”

Mnogi misle da je nemoguće da čovjek ponovo bude oživljen poslije smrti i nakon što se tijelo raspadne. Pa čovječe, stani pred ogledalo i pogledaj svoje tijelo, i sjeti se da si i ti nekada bio samo kap sjemena. Dobro o tome razmisli. Pa, zar nije kadar Onaj koji te je iz kapi sjemena već jednom stvorio, da ponovo obloži mesom tvoje kosti, poslije tvoje smrti? Kaže Uzvišeni: ”Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti.” (Vjerovjesnici, 104) ”Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakon mrtvila njezina! On ce, uistinu, i mrtve oživjeti, On sve može.” (Bizantinci, 50)