Crkva: prokletstvo na njega i potomke

Dr. Ali Blucin, ruski kovertit u islam: Bio sam svecenik 16 godina, a prije toga profesor filozofije komunizma . Zovem se Ali Blucin i doktor sam filozofije komunizma, a pored toga imam i diplomu politickih nauka. Radio sam kao profesor filozofije u doba Sovjetskog Saveza (SSSR-a), ali u stvarnosti nisam bio ubijeden u ispravnost komunisticke misli i vjerovao sam u to da postoji odredjena manjkavost u toj ideji. Znao sam da ovaj kosmos mora imati svoga Stvoritelja, stoga sam se poceo upoznavati sa krscanstvom i studirati ga sve dok…

nisam pristupio crkvi i postao svecenik. Crkva me je kandidovala da budem njen predstavnik u prvom Ruskom parlamentu nakon raspada Sovjetskog Saveza. Tako sam postao poslanik u Ruskom parlamentu s cetverogodisnjim mandatom. Nakon sto sam zavrsio svoj posao u parlamentu i vratio se u crkvu, poceo sam istrazivati i citati o svim krscanskim pravcima, istocnim i zapadnim. Tu sam uvidio postojanje cudne kontradikrornosti, posebno kada se radi o licnosti Mesiha, alejhis-selam (Isusa- neka je Allahova milost i mir na njega), njegovog bozanskog porijekla i pitanja trojstva.

Shvatio sam da je takvo ubjedenje oprecno monoteizmu i razumu. Tako sam se poceo udaljavati od krscanstva i postepeno sam, dolazio do cvrstog ubjedenja i vjere u to da krscanstvo nije ispravna vjera, te se vise nisam smatrao krscaninom, nego sam sebe vidio kao monoteistu, ali i nista vise od toga. Cinjenica je da je ova odluka bila za mene izuzetno teska, a donio sam je nakon studioznog i detaljnog istrazivanja i dubokogn razmisljanja, jer to nije nimalo lahko za onoga koji je sesnaest godina proveo sluzeci crkvi i istinski vjerujuci u to da je prava istina u krscanstvu.

U tom periodu nije mi bilo poznato da na svijetu postoji vjera koja poziva vjerovanju u jednog Boga. Do tada nisam procitao niti jednu knjigu o islamu, a sto se tice prijevoda znacenja Kur’ana na ruski jezik koji je uradio Karacovski, on mi nije bio jasan niti razumljiv. Jednog dana Ruska televizija prikazala je program obiljezavanja Kurban-bajrama u kojem su govorili o islamu i njegovim principima, te da je to vjera koja poziva jednoci Allaha, dz.s. Ta emisija me osvijestila i nakon nje sam osjetio da je koprena koja je zastirala moj razum nestala, a da su se moja prsa u potpunosti otvorila za ovu vjeru.

Tako sam sebe poceo smatrati muslimanom i napisao sam clanak u jednom casopisu u kojem sam obznanio svoje prihvatanje islama. Nakon izlaska tog broja casopisa osjecao sam veliku radost i ushicenje. To se desilo prije sedam godina. Taj clanak je izazvao ogromnu buku, posebno u crkvenim krugovima jer sam ja bio poznati svecenik koji je imao veliki ugled i povlasten polozaj u crkvi. Bio sam i poslanik u parlamentu u ime crkve, a povrh svega toga i predsjednik Vijeca za pitanja vjera.

Printani mediji su prenosili intervjue sa mnom, tako da nije bilo casopisa niti novina koje nisu pisale o meni i mom prelasku na islam, bilo da su me branili ili osudjivali. I tako sam spontano postao islamski misionar (da’ija) od prvog dana, pa sam pozvan i u TV-emsiju da bih govorio u vjerskom programu koji je trajao puna dva sahata. Pravoslavna crkva donijela je odluku u kojoj priziva prokletstvo na mene i sedam generacija mojih potomaka, a pozvali su sve moje rodzake i zatrazili ocl njih da prekinu sve svoje veze i kontakte sa mnom. Cinjenica je da je to imalo prilican utjecaj na moju psihu, tako da sam se osjecao usamljen nakon sto je moja rodbina prekinula sve kontakte sa mnom, zatim sam se navikao na to novo stanje, i, hvala Allahu koji mi je nakon toga taj nedostatak nadoknadio boljim, mojom bracom u islamu.

Moje informacije o islamu bile su vrlo skromne i sture. Nisam tada znao ni kako namaz da obavim, niti sam znao da je post obligatna duznost. Ja sam presao na islam ne poznavajuci muslimane koji bi mi mogli objasniti vjeru i ne procitavsi niti jednu knjigu o islamu. Jedino sto me je privuklo islamu je cista vjera u jednog Allaha (tevhid). Medjutim, nakon toga sam poceo uciti citajuci knjige i uz pomoc nekih muslimanskih da’ija.

Kasnije sam napisao knjigu koja nosi naziv “Pravi put koji vodi Allahu“. U njoj sam objasnio svoju pricu o prelasku na islam kao i razloge mog prihvatanja islama. Ova knjiga je dozivjela nekoliko izdanja i stampana je u sto hiljada primjeraka. Necu pretjerati ako kazem da su hiljade osoba koje se sluze ruskim jezikom presle na islam nakon sto su procitale ovu knjigu.

U svojoj drugoj knjizi “Prethodnice (Pretpostavke) mnogobostva” sam objasnio tevhid i opovrgao sirk. Ta knjiga namijenjena je intelektualnom sloju drustva. Treca i posljednja knjiga je pod naslovom “Biblija u ocima novoobracenog muslimana (konvertita)“. Ona naucnom metodom odgovara na ono sto se nalazi u Bibliji, navodeci citate krscanskih autoriteta i ucenjaka. Pored tih knjiga napisao sam i objavio na destine clanaka.

Vodim islamsku organizaciju “Es-Siratul-mustekim” (Pravi put) cije sjediste je u Moskvi i ona je specijalizirana za da’vetske aktivnosti koje se odnose na nemuslimane kao i za rad sa novoobracenima u islam. Takodjer, imamo i svoju web-stranicu. Pored toga, ja sam predsjednik Udruzenje novinara muslimana u Rusiji i savjetnik vrhovnog muftije Rusije za pitanja vjera.

S arapskog: mr. Hamid Indzic – Casopis “Novi Horizonti”