Čuda istigfara

“I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Kur’an, Ali Imran, 135)

“I govorio je: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.‘” (Nuh, 10-12)

“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika ﷺ kako kaže: ‘Tako mi Allaha, ja tražim oprost i kajem se Allahu više od sedamdeset puta dnevno.‘” (Djelo “Sahihul Buhari”, 19/365)

Prenosi se od Abdullaha ibn Busra, radijallahu anhu, da je kazao: “Čuo sam Allahovog Poslanika ﷺ kako kaže: ‘Blago se onome ko u svojoj knjizi dobrih djela nađe mnogo istigfara.'” (Hadis bilježe Ibn Madže i El-Bejheki, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim.)

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, se prenosi da je Poslanik ﷺ rekao: “Ko se bude pridržavao istigfara, Allah će mu dati izlaz iz svake teške situacije, riješit će ga svake brige i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Djelo “Sunen Ebi Davud”, 4/314)

Od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: “Iblis je rekao svom Gospodaru: ‘Tako mi Tvog ponosa i veličanstvenosti, zavodit ću Ademove sinove dokle god su im duše prisutne.’ Na to mu Allah odgovori: ‘Tako mi Mog ponosa i veličanstvenosti, opraštat ću im dokle god oprosta budu tražili od Mene.'” (Djelo “Musned Ahmed”, 22/485)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ kazao: “Kada zamakne polovina noći ili dvije trećine iste, Allah se spusti na dunjalučko nebo i kaže: ‘Ima li nekoga da traži nešto da mu se dadne, ima li nekoga ko dovi da mu se udovolji i ima li nekoga ko traži oprost da mu bude oprošteno?’ Allah govori tako sve dok ne nastupi zora.” (Djelo “Sahih Muslim”, 4/140)
__________________

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ kazao: “Čovjekov stepen na Sudnjem danu će biti uzdignut, pa će upitati zbog čega i bit će mu odgovoreno: ‘Zbog toga što je tvoje dijete tražilo oprost za tebe.’” (Djelo “Sunen Ibn Madže”, 11/51)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ kazao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, da ne griješite, Allah bi vas zamijenio sa onima koji griješe, koji bi tražili oprosta i Allah bi im praštao.” (Djelo “Sahih Muslim”, 13/301)

Od Ebu Bekra, radijallahu anhu, se prenosi da je čuo Allahovog Poslanika ﷺ kada je kazao: “Nema nijednog roba koji učini grijeh, pa uzme abdest, a potom klanja dva rekata i zatraži od Allaha oprost – da mu Allah neće oprostiti“, a zatim je proučio sljedeći ajet: ‘I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.’ (Djelo “Sahih et-tergib wet terhib”, 2/125)

Ez-Zubejr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ kazao: “Ko želi da ga knjiga dobrih djela obraduje neka često traži oprost.” (Hadis bilježi El-Bejheki, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim.)

Prenosi se od Ubadeta, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ kazao: “Ko traži oprosta za vjernike i vjernice, Allah će mu upisati dobro djelo za svakog od njih pojedinačno.” (Djelo “Mu’džem Et-Taberani”, 6/323)
_____________________

Bekr ibn Abdullah El-Muzni je rekao: „Sreo sam jednog brata, slabića, kojem sam rekao da me posavjetuje.
Rekao mi je: ‘Ne znam šta da ti kažem osim da čovjek ne treba posustajati od iskazivanja zahvalnosti Allahu i traženja oprosta. Ademov sin se nalazi između blagodati i grijeha, blagodat neće biti ispravna bez zahvalnosti, a grijeh neće biti ispravljen bez istigfara i pokajanja.’ Na to sam mu uzvratio da mi je znanje mnogo proširio.” (Djelo “Eš-Šukr”, 1/51)

Sufjan je rekao: „Jednom prilikom sam bio sa Dža’ferom ibn Muhamedom pa mi je kazao: ‘Kada si mnogo zabrinut izgovaraj ‘La havle ve la kuvvete illa billah’ više puta, a kada smatraš da nemaš dovolino opskrbe mnogo čini istigfar, a ukoliko ti budu priuštene obilne blagodati Allahu mnogo zahvaljuj!‘” (Djelo “Et-Tergib fi fedailil e’mal we sewab zalike li Ibni Hišam”, (1/381)

Rebi’ ibn Hasjem se, jednom prilikom, obratio svojim prijateljima: „Šta je to bolest, šta lijek, a šta izlječenje?” Potom im odgovori: „Grijesi predstavljaju bolest, lijek istigfar, a izlječenje je pokajanje nakon kojeg čovjek grijehe više ne ponavlja.” (Djelo “Ez-Zuhd lil imam Ahmed”, 5/70)

Ibnul Mubarek prenosi od El-Evzaija da je kazao: „Iblis se svojim šejtanskim sljedbenicima obratio pitajući ih: ‘Čime zavodite Ademove sinove?’ ‘Na sve načine’, odgovoriše. ‘Da li ih zavodite putem istigfara?’ Oni će na to: ‘Daleko je istigfar od nas, budući da je povezan sa tevhidom.’ Iblis uzvrati na to: ‘Proširit ću nešto među njima za šta neće tražiti oprost, a to su novotarije.‘” (Djelo “Sunen Ed-Darimi”, 1/344)

Ebul Minhal je izjavio: “Rob u kaburu neće imati boljeg prijatelja od učestalog istigfara.” (Djelo “Ez-Zuhd lil imam Ahmed”, 5/7)

Šejtan je rekao, shodno hadisu kojeg su zabilježili Ibn Ebi ‘Asim i drugi: “Ljude sam razorio sa grijesima, a oni su mene sa riječima ‘la ilahe illallah’ i istigfarom. Kada sam to ustanovio proširio sam novotarije među njima, pa griješe i ne kaju se, budući da smatraju da time čine dobra djela.”

Neki čovjek je upitao Ibnul Dževzija: “Šta je bolje: slaviti Allaha ili tražiti oprost?” Odgovorio je: “Sapun je potrebniji prljavoj odjeći od mirisa.” (Djelo “Sijer e’alam en-nubela”, 21/371)