Čuvaj svoj jezik

Dok prilazim kasi, mušterija ispred mene izlazi iz samoposluge. Dvije radnice se međusobno sašaptavaju o njoj, uz čudne poglede i išarete, te pokoju riječ čuđenja – shvatam da se baš ta priča odnosi na dotičnu osobu. Prilaskom na kasu prekidam njihov razgovor, i očito im biva neugodno…

******
Razmišljam, koliko se samo priča svakodnevno preko jezika prevali. O tuđim postupcima i sudbinama. Koliko se samo na dan grijeha zaradi, bez da su „morali“ biti zarađeni. I to bez straha, da će jednog dana oni koji su se nekom drugom zbog dijela ili grijeha rugali  uraditi možda isto ili slično. Ili će ih možda zadesi ista ona sudbina- koju su sa iščuđavanjem prepričavali. Jer, nema tajnog razgovora između dvojice, a da On nije treći. I ne kažemo ništa, a da to dva pisara ne zapišu.

Rugati se ljudskim sudbinama ravno je rugati se Tvorcu istih. Rugati se ljudskim djelima vid je velike oholosti. Ta, ko smo mi da nekom sudimo? Ko smo mi da se između Rabba i roba miješamo. Kako mi možemo znati sve okolnosti, uzroke i razloge nekog djela (grijeha)?

Toliko puta sam se očima svojim isvjedočila kako Pravedni dijeli iste ili slične sudbine onima koji su se izrugivali drugima. Nakon godinu, pet, deset… „A Gospodar tvoj ne zaboravlja.“ (Kur’an)

Hrabrost je velika pustiti svoj jezik bez obuzdavanja. Čini se bezazleno, ali za svaku riječ će se račun polagati. Ako su te riječi povrijedile nečiju dušu, nekoga potvorile, na nečiju čast udarile valja štetu namiriti drugome i to svojim dobrim djelima. Ili, ako ih nema, uzeti na sebe tuđe grijehe. Kako je samo Gospodar pravedan.

Teško je čuti da nekom nečija bol biva predmetom zabave i razonode. Nečija bolest, neuspjeh, nedostatak neke blagodati, razvod braka, ostanak bez posla… Koliko li su pojedine duše nisko pale da im je otrov u ustima sladak. Ili, još gore, da mogu ljudsko meso sa slašću jesti. Kad bi samo znali, da ne postoji teža sudbina od njihove – sve dok jedu meso čovječnije.

I neko će radije ubod noža halaliti, nego li ubod jezika. Nekome će ljudski jezici biti razlog različitih halova, bezvoljnosti, depresije i očaja. Tamo gdje počinje čovjekova nemoć da se odupre zulumu i nepravdi tu se najjasnije počinje manifestovati Allahova pravda i svemoć.

Ako si od onih koji su iskušani, a to iskušenje drugi čine još težim, sjeti se: to je samo još jedno iskušenje. To je još jedan ispit tvog sabura. Možda će ti srcu biti teško, jer i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je. Ali, predaj ih Allahu.

Jusufa a.s. kradljivcem nazvaše.

Merjemu i Aišu r.a. za blud potvoriše.

Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, luđakom i sihirbazom nazvaše.

Ejjubu a.s. se zbog iskušenja rugaše.

Sjeti se kakav je čiji kraj bio, i na dunjaluku i na Ahiretu.
______________

Nisi sam u svome iskušenju. Znaj da je na tvojoj strani tvoj Gospodar. On sve posmatra i sluša. I On se o svemu brine. On zna za svaku tvoju suzu, uzdah, dovu. On zna za svaku tvoju neprospavanu noć. Za svaku tegobu koja te je tištila. Možda ti se oni koji jedu tvoje meso čine „sretnim“. Ali, zahvali Allahu što nisi od njih i što nisi među njima. Varljiva je ova sreća- da bi je neko ahiretskom kupovao.

Čuvaj se riječi… Mnoštvo zrna čini hljeb. Mnogo kapljica kiše stvara poplavu. Mnogo malih grijeha veliki. Čuvaj svoj jezik, jer to je jedan od puteva do Dženneta.

Lijepu riječ Gospodar Uzvišeni sa lijepim drvom uspoređuje, a ružnu sa ružnim drvetom, iščupanim. Budi od onih koji će govoriti lijepe riječi drugima i koji će biti sebeb tuđoj sreći. Budi od onih koji će osmijeh izmamiti i kušnje lakšim učiniti. Budi simbol sreće i radosti, a ne tuge i žalosti.

Halima Lj.