"Da Allah postoji ne bi dao da se ovako patim"

“Da Allah postoji ne bi dao da se ovako patim”

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Prvi ulazak u džamiju mi je bio sa šest godina. Allah me Sebi pozivao iako sam bila nesvjesna života i ko je to Allah, ali On bi ipak unosio mir i ljepotu u srce. Imala sam jako težak život još od malih nogu. Bila sam na Allahovom putu, pa otišla u zabludu. Kad sam odrasla, odlutala sam sa Allahovog puta, imala sam puno muškaraca u društvu, neprikladno se odijevala, droga, alkohol, neprimjeran i razvratan govor…Dotakla sam dno.

U porodici ima puno članova od kojih niko nije vjerovao niti prakticirao ni ono osnovno. Čak se psovao i Allah dž.š i Muhammed i svi ostali poslanici. (Estagfirullah). Dugo sam lutala, gubila nadu u ljubav, ostajala tužna i usamljena, razmišljala o grijesima koje sam činila, spavala u suzama radi istih, iako mi ni na kraj pameti nije bila vjera. Poremetio me dunjaluk do te granice da sam u toj zabludi posegla za drogom. Nikad vam neću moći opisati osjećaje koje sam kroz neko vrijeme dobijala. Jednog dana završila sam u bolnici, u invalidskim kolicima od bolova. Plakala sam i razmišljala “Da Allah postoji ne bi mi ovako dao da se patim” ( estagfurullah) i nastavljala trpiti. Ozdravila sam i imala godinama posljedice.

Izliječila sam se skroz, pa opet nastavila sa drogom, iako sam ostale grijehe prestala činiti. Majka je sve znala, i iako ni ona nije vjerovala u Allaha, molila je za mene i da me On na Pravi put uputi. Počeli su mi zapadati za oko islamski videi, razni dokazi, često sam zastajkivala na tome i gledala do kraja, ali i dalje nisam puno marila. Jednog dana sam ustala i uzela abdest, borila se sa šejtanlukom koji me nije puštao jer sam bila labilna, ali Allah dž.š je mnogo Mudriji i Jači. Podario mi je volju i želju za učenjem o islamu. Tako sam naučila klanjati i spoznala pravu svrhu života.

Mene je Allah čuvao od mog rođenja, sačuvao me od dosta ružnih posljedica mojih harama. Sebi me vratio. Uputio. Valjda jer je svaka moja suza nešto Njemu značila. Jer sam često ostajala sama sa Njim i suze puštala. Kajala se. Prestala sam griješiti i počela sve prakticirati, ali iskušenja i upozorenja su i dalje tu bila. Bila sam lijepa, muškarci si uvijek bili oko mene, posmatrali su me kao sex objekat iako nisam bila takva u dubini duše. Žena sam za brak, djecu i sve lijepo i moralno, ne za ići od jednog do drugog. Ali strancima sam privlačna bila. Koliko god grešna možda da sam tad bila u drugim stvarima, nije mi ama baš nimalo imponovalo što svaki stranac gleda u mene. Hidžab sam uporno odgađala i vodila se politikom “ma hajd’, bar klanjam”, ali imala sam to u srcu.

Jednog dana trebala sam krenuti na posao i bilo me stid ići znajući da će me svi gledati, iako sam se koliko-toliko normalno oblačila. Allah dž.š me očigledno više voli od mojih odgađanja te sam stavila hidžab u ime Allaha. Allah je Svemoguć, sedam članova moje porodice je nakon mene takođe upućeno, spoznali su istinu i Pravi put. Allah im je uputu dao. I dalje imam iskušenja i hvala Allahu na njima, ali sam mnogo jača i mudrija. Allah je Milostiv i On grijehe briše.