Koliko često čujemo da danas muslimani kažu: “Iman je u srcu” Ili: “Ne klanjam, ali bar mi je srce čisto.” Ili: “Hidžab je u srcu, a ne u odjeći.” Ovo je postao slogan mnogih muslimana koji ovo koriste kao izgovor da ne bi ispunili svoje obaveze prema Allahu i kako bi smirili svoju savjest. Čak vidiš da se neki od njih raduju i osjećaju olakšanje kada vide da musliman praktičar čini grijehe. 

 

Ako kažemo da je iman samo u srcu, a ne i u djelima, gdje je tu logika: namaz je u srcu? Post mjeseca Ramazana je u srcu? Obavljanje hadža je u srcu?  Ako je iman zaista prisutan u srcu, onda će sve ovo prirodno doći, jer kao što je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada je srce dobro, dobro je i cijelo tijelo.” Kažeš da ne klanjaš, ali makar ti je srce čisto. Kako srce može biti čisto kada ti otvoreno odbijaš da padneš na sedždu Onome koji ti je dao život i koji te svakodnevno opskrbljuje? Šejtan je odbio jednu sedždu pa je osuđen vječno na Vatru, pa šta je onda sa tobom? Koja je razlika između tebe i šejtana? 

Kažeš da oni koji klanjaju i nose hidžab čine grijehe. Dobro, šta ćeš reći Allahu kada Ga sretneš? “Oni koji su klanjali su činili grijehe, pa ja zato nisam klanjao jer nisam licemjer.” To? Allah će ti reći: “Ne pričaj mi o drugima, na Meni je da njima sudim! Zašto mi se nisi klanjao i pokoravao mojim naredbama?” Šta će Mu odgovoriti?

 

Misliš li da ćeš ući u Džennet bez ikakvog truda? Zar je isti onaj koji nikada nije klanjao i onaj koji jeste? Da, čak i muslimani koji obavljaju namaz čine grijehe! I oni su samo ljudi poput tebe, a ne meleci. Čak su i ashabi i poslanici činili greške, niko nije toga pošteđen, svi smo mi grešnici, ali najbolji od njih su oni koji se kaju.