Da li se žaba ipak može pretvoriti u princa?

Kada smo bili mali pričali su nam bajku u kojoj se žaba pretvorila u princa – čovjeka. U tu bajku je mogao da povjeruje samo dječiji um. Desetak godina kasnije, učitelji su nas u školi ubjeđivali da žaba ipak može da se pretvori u princa, samo poslije više milijardi godina. Nažalost, mnogi ljudi još uvijek vjeruju u ovu bajku za odrasle. Ali zašto?

Zašto ljudi odbijaju da vjeruju u Boga?

Većina ljudi zapravo ne želi istinu. Oni žele stalnu potvrdu da ono što oni vjeruju (čitaj što im odgovara) jeste istina, ma koliko besmislena bila.

Istina je da dosta ljudi ne želi da povjeruje u postojanje Stvoritelja, jer im nepriznavanje postojanja Boga omogućava svaki vid nemorala bez griže savjesti. Dovoljno je da ljudi vjeruju da Bog ne postoji, i onda mogu isključiti savjest, i udovoljavati svojoj pohlepi i strastima, i raditi šta požele. Riječ je, dakle, o čisto moralnom problemu i o neprihvatanju činjenice da će jednog dana čovjek morati da polaže račun za svoj život pred Stvoriteljem Bogom, i da će mu biti suđeno.

Pritisnut od svoje savjesti čovek traži načina da potisne njen glas, i nalazi lažnu utjehu u negiranju Boga i kojekakvim teorijama. Upravo je na ovim osnovama nastala i tzv. Darvinova teorija evolucije, koja je sve samo ne naučna teorija. Ona počiva na teorijama i nagađanjima, koja su veoma često kontardiktorna, koja nisu proizvod neposrednih observacija, i ne mogu biti ni na koji način provjerena ili dokazana eksperimentom. Sve se vraća na slijepo nelogično vjerovanje i pretpostavke koje su trajale milionima godina. Teorija evolucije se stalno prepravlja, prilagođava i mijenja nizom novih verzija, što ukazuje na to da ona nije nikakva činjenica.

Međutim, uprkos svim manama teorija evolucije je postala jedna od “temeljnih istina” današnjice, ali ne na osnovu dokaza i logike, već uz pomoć sila zla koje haraju svijetom, a koje nam serviraju ovu teoriju u školama, obrazovnim sistemima i medijima, odgajajući tako generacije koje ne vjeruju u Boga.

Rečeno je: “Ponavljaj jednu laž dovoljno dugo i ljudi će je prihvatiti kao istinu.”

Ona nam govori da je čovjek postao od majmunolikih bića, a da su ta majmunolika bića i sva ostala živa bića nastala od zajedničkog pretka koji je živeo u dalekoj prošlosti, nekog malog sićušnog, okom nevidljivog jednoćelijskog organizma, a koji je opet, tek onako, slučajno sam od sebe nastao…

Kako je mogla slučajno da nastane ćelija kojoj je istovremeno neophodan sistem za razmnožavanje, sistem za varenje, imuni sistem, sistem za disanje, bez čega ne bi mogla da živi niti da se dijeli i koja je kompleksnija od bilo kog kompjutera!?

Pošto svi živi organizmi imaju u sebi veoma složenu informaciju, zapisanu u genima, zapitajmo se, kako je nastala ta informacija? Zar je ćelija mogla sama ispisati DNK unutar svojih ćelija, u kojem se nalazi savršeno uputstvo za razvoj i funkcionisanje? DNK je informacija, a informacija je produkt znanja, ne slučajnosti, i doista je u tome pouka za onoga ko objektivno razmišlja.

I na kraju, možeš li, molim te, zamisliti kako si ti, kao najsavršenije stvorenje, zatim sićušni mrav i ogromni slon, žirafa ili krokodil, i sva ostala živa bića, kojih ima nekoliko miliona vrsta, sa svim razlikama i specifičnostima koje ostavljaju bez daha, vremenom nastali od tog istog, okom nevidjlivog, jednoćelijskog organizma, koji je opet nekako nastao sam od sebe!?

Dakle, koliko samo čovjek treba da bude slijep i nerazuman da vjeruje u te besmislenosti i laži!?

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)