Da li socijalna služba tek tako uzima djecu u Švedskoj?

Već neko vrijeme diljem svijeta šire se raznorazne informacije u vezi sa državom Švedskom i njenim socijalnim institucijama do te mjere da su privukle pažnju i mnogih medija Bliskog istoka. S vremena na vrijeme pojavljuju se objave, kako u medijima tako i na društvenim mrežama, o takozvanom kidnapovanju djece, a pogotovo djece iz muslimanskih porodica. Kako bi se stvari pravilno poredale i prikazalo stvarno činjenično stanje u vezi s ovim pitanjem, odlučio sam da napišem nekoliko riječi o tome na osnovu svog iskustva ne samo kao državljanina  Švedske već trideset godina nego i kao socijalnog radnika sa skoro deset godina iskustva.

Kao prvo, medicinski, službeni i prosvjetni radnici postali su po zakonu dužni prijaviti socijalnoj službi ukoliko dijete kaže da ima problema kod kuće ili ukoliko postoji sumnja da određeno dijete ima narušeno fizičko ili psihičko zdravlje. Ako bi naprimjer dijete prestalo dolaziti u školu bez opravdanog razloga, podnijela bi se prijava socijalnoj službi radi istrage, a sve s ciljem zaštite djeteta.

Prvi i primarni cilj socijalnog radnika koji istražuje porodice i njihovu djecu, a lično se bavim upravo tim poslom, jeste da se razgovara sa roditeljima i njihovom djecom kako bi se na osnovu ustanovljenog stanja u porodici pružila odgovarajuća pomoć. Oko trećina svih prijava se nakon prvog razgovora sa roditeljima i djecom zatvori odmah jer se ustanovi da nema potrebe za daljom istragom. Velika većina istraga okonča se nakon maksimalno četiri mjeseca istrage na način da roditelji i djeca redovno posjećuju drugi odjel u sklopu socijalne službe koji se bavi rješavanjem problema i nesuglasica unutar porodice putem redovnih razgovora. Ovi razgovori su dobrovoljne prirode i porodica ima pravo da ih odbije, ali ukoliko dođe do nove prijave, njihovo ranije odbijanje može negativno utjecati na sljedećem procesu i dovesti do oštrijih mjera ukoliko bi se porodica protivila međusobnom dijalogu.
________________

Dakle, sve vrste pomoći koje se nude su dobrovoljne prirode i nisu zakonski obavezne da se prihvate. Skoro devedeset posto porodica kojima se ponudi tretman razgovora i dijaloga prihvati ovu ponudu i oni nakon određenog vremena ili riješe svoje probleme ili ih dobrim dijelom smanje.

Zatim, postoje slučajevi o kojima se glas najviše i skoro jedino pronio, a to su oni koji su završili oduzimanjem djece. Velike demonstracije su održavane i roditelji su dizali svoj glas zahtijevajući da im se djeca vrate. Među ovim ljudima koji su demonstrirali nisu samo muslimani nego i etnički Šveđani kao i stranci drugih religija. Demonstracije su dobile puno prostora u medijima koji se, nažalost, nisu potrudili da u potpunosti shvate stvarnu situaciju na terenu i o čemu je zapravo riječ.

Kritika kroz demonstracije u suštini je usmjerena ka specifičnom dijelu švedskog socijalnog zakona koji se naziva LVU i koji daje socijalnoj službi pravo da oduzme jedno ili više djece od porodice, ovisno o karakteru i omjeru problema. Primjer za to može biti ozbiljno nasilje prema djeci ili između supružnika, zatim upotreba droge, alkohola i sličnog do te mjere da su djeca ustvari bez osnovnih potreba koje su im staratelji dužni osigurati, zatim ozbiljne greške u brizi o djetetu, kao i seksualno zlostavljanje. Isto tako, socijalna služba može iskoristiti ovo pravo ako se u porodici pojave problemi i konflikti vezani za vjerska ili kulturološka ubjeđenja, koja stvaraju ozbiljne tenzije, a rezultat toga uglavnom je odsustvo kompromisa ili nedostatak razumijevanja društva zbog loše integracije, a često i lošeg poznavanja jezika, kulture i zakona ove države.

Mnogi problemi u muslimanskim porodicama nerijetko su izazvani i pogrešnim metodama odgoja djece koje se kose i sa propisima islama, ali su kulturuloški čvrsto utemeljene, teško ili nikako promjenjive. Ponekad razlogom oduzimanja djeteta i smještanja u instituciju za odgoj i rahabilitaciju bude i samo dijete zbog devijantnog i destruktivnog ponašanja.

LVU zakon koji daje pravo oduzimanja djece koristi se samo u slučajevima kada je neophodno hitno djelovanje: kada bi ostanak djece u porodici doveo do ozbiljnih posljedica, ukoliko je riječ o ozbiljnom zlostavljanju djeteta ili nemogućnosti roditelja da brinu o djeci kao posljedica ovisnosti, kriminala, pa čak i prijetnji smrću vlastitom djetetu ukoliko ne slijedi određenu tradiciju i praksu.

 Deset posto slučajeva koji završe oduzimanjem djece na temelju LVU zakona jeste s ciljem zaštite djeteta i da dijete bude u drugoj porodici dok se problem u biološkoj porodici djeteta ne riješi, kako bi se dijete ponovo vratilo roditeljima. U nekim je slučajevima već na samom početku evidentno da se određeno dijete nikad neće vratiti svojim biološkim roditeljima zbog ozbiljne prirode problema kod roditelja čiji način života i ponašanja direktno ugrožava razvoj i zdravlje, pa i život djeteta.

Među roditeljima kojima djeca budu oduzeta ili koji budu predmetom istrage postoji jednako mnogo stranaca kao i etničkih Šveđana. Lično se ne slažem s mišljenjem da postoji smišljena i sistematska zavjera ili plan protiv muslimana da se što više upravo muslimanske djece oduzme. U područjima u kojima većinom žive stranci uglavnom iz porodica budu izmještena djeca muslimana, samim tim što su većina u određenom mjestu.
_______________________

Da li je onda ustvari sve med i mlijeko i laž sve što se piše negativno?

Svakako da ne. Iako je švedski socijalni sistem jako dobro razvijen i uvezan sa svim institucijama koje po zakonu moraju prijaviti nepravilnosti unutar porodice ili sumnju da postoje ozbiljni problemi, nije sve na svom mjestu. Kao što na svim radnim mjestima postoje osobe koje ne bi trebale biti na tom radnom mjestu, tako postoje i ljudi koji su završili škole da rade u socijalnoj službi, ali nisu za tog posla iz raznih razloga: neznanje, neupućenost, brzopletost, predrasude, neiskustvo, neprofesionalnost u poslu, koja itekako može biti iz mržnje prema određenoj grupi ljudi ili vjeri.

U svakom slučaju, bez obzira na razlog i činjenice zbog kojih je dijete oduzeto, ni jedni roditelji neće javno izaći i reći da se slažu sa oduzimanjem djeteta jer bi samim tim priznali da su loši roditelji. Dakle, među demonstrantima postoje roditelji kojima je učinjena nepravda i kojima su djeca oduzeta na osnovu slabih razloga ili kojima djeca nisu vraćena iako im zakon daje na to pravo nakon što uklone i riješe prvobitne probleme koji su doveli do toga. Među istim roditeljima koji dolaze na demonstracije postoje oni kojima su djeca oduzeta sa punim i opravdanim razlogom i koji nisu uradili ono što se od njih zahtijeva kako bi im djeca bila vraćena nakon određenog vremena. Među istim demonstrantima postoje roditelji kojima su djeca oduzeta iz opravdanih razloga i koji su nakon toga uradili sve i  više od toga što je socijalna služba zahtijevala, ali ipak im se djeca ne vraćaju i time im se uskraćuje zakonsko pravo, dok roditelji nemoćni već godinama ne znaju gdje, od koga i kako tražiti i naći pomoć.
____________________

Dakle, ono što demonstranti hoće jeste da se zaustavi mogućnost socijalnih radnika da bez opravdanih razloga zadržavaju djecu u drugim porodicama, da njihove slučajeve ponovo prekontroliše institucija koja nadgleda rad svih socijalnih službi kako bi se provjerili svi detalji i da li je došlo do kršenja prava roditelja i djece u pogledu razloga izmještanja djece iz biološke porodice kao i razloga zbog čega se djeca ne vraćaju roditeljima. Demonstranti žele da se svaki socijalni radnik lično može pozvati na odgovornost ukoliko se ustanovi da je svjesno i namjerno zanemario svoje obaveze u istrazi i radio neprofesionalno i neobjektivno.

Nažalost, mediji su na osnovu jakih emocija i parola demonstranata prikazali strašnu sliku švedske socijalne službe koja nije ni opravdana ni istinita. Socijalna služba Švedske važan je dio pravne države i uređenog sistema i glavni cilj je zaštita djece od nasilja bilo koje vrste, bez obzira na vjeru i naciju. U toku 2020. godine na nivou Švedske, na temelju LVU zakona, iz bioloških porodica izmješteno je ukupno 3.500 djece. Švedska ima 10,3 miliona stanovnika.

Elvir Begić, socijalni radnik