Da li vjernik treba tugovati i brinuti? (II dio)

Kako da upoznamo svoga Gospodara, pa da nam tuga i brige postanu prošlost?

Znamo mnogo slučajeva gdje ljudi redovno klanjaju namaz, ali i pored toga, nedostaje im u vjeri čvrst oslonac na Allaha. Smireno srce, koje je odagnalo ovozemaljske brige, dar je od Gospodara. Međutim, ima i ono što mi kao Njegova stvorenja možemo uraditi, i što nam može pomoći da shvatimo kakvog Gospodara imamo. Kada bi neko utjecajan i ugledan bio naš staratelj i zaštitnik, mi bi smo se zasigurno osjećali smirenim, zaštićenim i sigurnim. A kako da se ne osjećamo spokojno već sada, kada niko nije kao naš Gospodar. No, jesmo li mi zaista svjesni kakvog Gospodara imamo?

Teško je da čovjek može upoznati svoga Gospodara, bez da se približi onome u čemu je On, Uzvišeni, najbolje opisan. Teško je da čovjek može osjetiti istinsku slast vjere bez Kur’ana Časnog, koji je govor Uzvišenog. Ali, ovdje ne mislimo na samo učenje Kur’ana jezikom, jer iako je učenje Kur’ana ibadet, ono nije samo po sebi cilj niti je svrha Kur’ana samo da ga učimo. On je tu da nas odgoji, da nas poduči, i da svaki njegov ajet praksom primijenimo. Da živimo Kur’an i da se vladamo onako kako nam je Uzvišeni Allah pojasnio u Kur’anu i dao odgovor za baš svako pitanje. Pa između ostalog, i za pitanje čovjekove brige, tuge i drugih psihičkih stanja koje sa sobom donose izazovi današnjice. I ne samo to, Kur’an je zasigurno lijek za svako naše stanje.

Kada Uzvišeni Allah govori u Kur’anu da je on lijek za vjernike, upotrijebio je riječ (شفاء)   umjesto riječi (دواء), jer prva riječ je lijek koji dovodi bez sumnje do ozdravljenja, dok druga riječ znači također lijek, ali lijek koji može dovesti do izliječenja ali i ne mora, tj. lijek koji može imati i nuspojave i biti promašena dijagnoza. Dakle, Kur’an je za vjernike bez ikakve sumnje lijek koji dovodi do izliječenja.

Kako da se približimo Kur’anu i da nam on doista bude lijek? Kako da kroz Kur’an upoznamo svoga Gospodara?

• Učeći Kur’an i razmišljajući o njegovim porukama, mi upoznajemo svoga Gospodara. Razumijevamo da su sva stanja na ovom svijetu privremena i da se ne trebamo mnogo vezati za ovaj svijet ili bilo šta na njemu.
• Učeći Kur’an, dolazimo do zaključka da je Kur’an lijek samo vjernicima mu’minima (للمؤمنين ), u čijim srcima je iman i čvrsto ubjeđenje. Zanimljivo je da ni na jednom mjestu nije rečeno da je Kur’an lijek muslimanima (للمسلمين). Ako nismo svoje srce približili Kur’anu, ako nismo se potrudili da upoznamo svoga Stvoritelja, pogrešno je da donosimo zaključak da nam Kur’an ne koristi.
• U jednom od ajeta, Uzvišeni Allah kaže: „Nikakva nevolja ne pogađa osim s Allahovom dozvolom! A ko u Allaha vjeruje, On će uputiti njegovo srce, a Allah sve dobro zna.“ (sura At-Tegabun, 11) Jesmo li ikada nevolju doživjeli kao izravno Allahov dar? Jesmo li ikada sami sebi rekli: „Drugačije nije mogli biti. Gospodar mi je dao ovo iskušenje, On će mi dati i izlaz iz njega.“
• Allahova imena kojima Sebe opisuje u Kur’anu nije dovoljno samo pročitati. Potrebno je da ih osjetimo u svakom trenutku svoga života i da razumijemo njihov značaj i vrijednost. Pa kada naučimo biti zahvalni Milostivom i Samilosnom na blagodatima, bit ćemo u stanju vjerovati Onom koji molbe prima i koji se o nama stara i brine.
• U širem kontekstu izučavanja Kur’ana možemo doći i do drugih zaključaka koji nam mogu biti od pomoći prilikom izliječenja od brige i tuge. Tako je, na primjer, sura Jusuf objavljena čitava i odjednom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi wa sellem, nakon što je izgubio svoju suprugu Hatidžu, radijallahu anha, i amidžu Ebu Taliba. Iz toga možemo zaključiti da nekome kao pomoć za liječenje od tuge i brige mogu poslužiti i primjeri priča drugih koje su pune iskušenja a koje završavaju sa sretnim krajem, a da li bolje priče možemo naći od kur’anskih kazivanja?
• Svaka riječ u Kur’anu je upotrijebljena s razlogom, na tačno određenom mjestu, sa ciljanim značenjem. Kada bismo više izučavali arapski jezik i kur’anske značenja zasigurno bismo imali mnogo veće koristi od Kur’ana Časnog i mnogo bolje bismo razumjeli njegovu nadnaravnost.

Ovaj tekst neka nam bude podstrek da preispitamo dvoje kod sebe, vjeru u Allaha i svoj odnos prema Njegovom govoru. Ako ovo dvoje uspijemo podići na nivo, uz Allahovu pomoć, naša tuga, briga i svaki oblik depresije biće prošlost.

Molimo Allaha da nas sačuva od teških iskušenja i da nam ne uskrati Svoju pomoć i zaštitu. Molimo Ga da nam podari snage da iznesemo sve ono što nam je On mudrošću svojom propisao. Amin.