Da sam ja bio s Poslanikom i ashabima…

Sjedili smo jednog dana sa Abd ar-Rahmanom bin Džubejr bin Nufejr bin al-Asvadom i čovjek dođe i reče: „Kako su samo sretne oči koje su vidjele Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Poželio bih da sam vidio ono što si ti i da sam svjedočio onome čemu si ti bio svjedok. “

Al-Mikdad se naljuti na te njegove riječi a ja se iznenadih! Čovjek je rekao samo nešto dobro!

Mikdad potom ode kod tog čovjeka i reče: “Šta je ovom čovjeku pa želi da bude tamo gdje ga je Allah učinio odsutnim kada ni sam ne zna kako bi postupio tada? Tako mi Allaha, bili su ljudi koji su vidjeli Allahova Poslanika a koji će biti odvučeni na svojim nosevima u džehennem jer se nisu odazvali njegovom pozivu i nisu povjerovali u njegovu poslanicu. Zar nećeš zahvaliti Allahu što si rođen znajući samo za svog Gospodara, vjerujući u ono sa čim je Poslanik došao, i bio oslobođen iskušenja kroz koja su drugi morali proći?“

Ovu predaju bilježe Ahmed (6/2) i Ibn Hibban (1864).

Iz ove izjave možemo izvući nekoliko pouka:

• Ljubav koju su oni imali prema Poslaniku, koja je bila tolika da su voljeli da su ga njihove oči samo vidjele, kao što je rečeno u hadisu: „Doći će vrijeme kada će nekome biti draže da me je vidio od njegove porodice i bogatstva. “ Doista je plemenito dostići taj nivo vjerovanja kada želja za samim viđenjem Poslanika prevladava želju za materijalnim bogatstvom koje je ljudima tako drago, i imati na umu da je vjera u skladu sa čovjekovim dobrim djelima.
• Niko ne treba žuriti u nešto bez da prvo razmisli o njenoj stvarnosti. Uzvišeni Allah je rekao sinovima Israilovim: “Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!” (Sura Bekara, ajet 63) Ibn Dževzi je rekao u „Sejd al Khatir“: Pametan nikad ne bi trebao da uradi nešto po svom nahođenju sve dok ne obračuna:da li će biti u stanju da to izdrži i uspije? I trebao bi to isprobati daleko od drugih jer ne postoji garancija da neće upasti u situaciju koju ne može iskontrolisati i da tako sebe dovede u nezgodan položaj. “
• Izdržljivost i ustrajnost su isključivo od Allaha. Bilo je ljudi koji su svakodnevno bili u prisustvu Poslanika, čuli ga kako uči Kur’an, vidjeli mudžize koje su se desile pred njihovim očima pa ipak nisu povjerovali u ono sa čim je došao. S druge strane, ljudi koji žive više od hiljadu godina poslije njegove smrti a koji bi dali sve za poslanicu koju čitaju u Knjizi, a za koje je Poslanik rekao: “Volio bih kad bih sreo moju braću – oni koji vjeruju u mene a nisu me vidjeli. “
• Ne bismo trebali željeti živjeti u periodu mimo našeg. Ovo specifično doba u kojem živimo je veoma uzbudljivo i u kojem pametni može ogromnu nagradu zaraditi ako ga iskoristi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Obožavanje Allaha za vrijeme al-hardža je poput hidžre meni“, i Nevevi je komentarisao ovaj hadis u svom komentaru Muslima 5/709 rekavši: „Al hardž ovdje znači smutnju i zbunjenost među ljudima. Razlog ogromnog povećanja nagrade za obožavanje u ovom vremenu je jer su ljudi odvraćeni od njega i samo nekolicina pojedinaca će sebe osloboditi za to. “ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao ovo naše vrijeme ashabima:“Doista pred vama su dani koji će zahtjevati strpljenje. Ko god se bude pridržavao onoga na čemu ste vi imat će nagradu pedeseterice od vas. “Najveća pobjeda koju neko može postići je da se pridržava istine u vremenu kada su njeni sljedbenici proganjani i izbačeni iz društva. Što je teže pridržavanje istine veća je nagrada za činjenje tog djela. Stoga, zašto bi želio da živiš u vremenu mimo ovog sada?

A Allah najbolje zna…