Da sam ja na njegovom mjestu…

Naš život na dunjaluku je velika Allahova mudrost. Ono što nam se dešava, bilo dobro ili zlo, često nije u domenu naše moći i utjecaja. Koliko često želimo da bude jedno, a ono bude drugo. Koliko često uložimo naš trud, a rezultat na ovom svijetu izostane. Ili tačnije, izostane u datom momentu. Kao što moramo znati da našim životom upravlja Allah, isto to moramo znati i imati na umu kada su u pitanju tuđi životi. Jer, mi smo jedni drugima iskušenje, prema riječima Uzvišenog Allaha: „Mi činimo da jedni drugima iskušenje budete, da vidimo hoćete li biti strpljivi. A Gospodar tvoj vidi sve.“ (sura El-Furān, 20)

Naša potreba da komentarišemo tuđe živote  pojavi se svaki put kada „ugledamo“ onog drugog u nekom iskušenju ili nedaći. A nerijetko, to biva i komentarisanje „idealnog“ tuđeg života ili „izbora“. Veliki je uspjeh odoljeti tom izazovu nefsa i slijeđenju šejtana. Jer, svaki put kada komentarišemo tuđe živote – dva meleka pišu a Jedan pomno sluša i ne zaboravlja. I vrlo je vjerovatno da možemo biti iskušani istim. Vrlo je vjerovatno da će nas Mudri staviti na test, da vidimo kako je to biti drugi.

„Da sam ja na njegovom mjestu ja bih tako i tako postupio.“

„Da sam ja na njenom mjestu ja bih tako i tako postupila.“

Vjerujem. Ali, lahko je hladne glave razmišljati. Kao što reče jedna izreka: „Svi smo mi dobri generali nakon bitke.“ Svi smo mi jako pametni kada je u pitanju tuđi život. Jer, mnogo je lakše gledati u tuđi, nego li zaviriti u vlastiti. Onda se moramo suočiti sa sobom, a to nimalo nije lahko. I svi mi imamo idealna rješenja za tuđe probleme. A za svoje čak i sitne, često nemamo.

Kako bi samo lijepo bilo kada bi pri spomenu tuđeg iskušenja zamolili Allaha da nas zaštiti istog, i da nas ne optereti onim što ne možemo podnijeti ili onim što će naš iman oslabiti. Kako bi bilo lijepo da se u toj istoj dovi sjetimo i onoga ko je nečim iskušan, pa zamolimo Allaha da mu/joj olakša i podari izlaz koji je najbolji… Kako bi bilo…
______________________

Prije nego li osudimo, ismijemo ili se dokažemo kao „pametni“, sjetimo se:

– Da ništa ne može biti bez Allaha.

– Da samo Allah zna mudrost svega.

– Da mi ne znamo sve strane jedne priče.

– Da nismo u koži druge osobe, i da ne znamo kroz šta je prošla, kroz šta prolazi i kako se trenutno osjeća.

– Da komentarisanjem tuđeg života vrlo lahko možemo pogriješiti i o drugog se ogriješiti. Šta ćemo ako nam Silni uzvrati istom mjerom?

– Da su tuđi životi nama iskušenje, a da je najbolji onaj koji se kloni onog što ga se ne tiče.

– Da Allah zna naše i tajne i javne razgovore, a zna i naše misli.

– Da je Allah pravedan.

– Da Allah ne zaboravlja.

– Da nikada ne možemo znati kako bi postupili da smo na tuđem mjestu. Analizirati nešto nije isto što i suočiti se sa istim.

Ne prizivajmo u svoje živote svojim jezicima musibete. Zahvalimo se Allahu na svakom iskušenju koje nas je zaobišlo. I zamolimo Ga da olakša musibete našoj braći i sestrama. Jer, samo On zna kako je njima.

Halima Lj.