Daije ehluz-zekata (Zapitamo li se ikada od čega žive naše daije)

Mnoge daije suzdržavaju se da govore o ovom segmentu u svojim životima, bojeći se različitih optužbi. Ja ovo spominjem ne zato što sam najhrabriji od njih, već zato što se ne ubrajam u istinske daije, ili zato što sam spreman da podnesem moguće optužbe. Uzvišeni Allah je Taj koji dijeli bogatstvo i siromaštvo između Svojih robova. I nije sramota biti siromah, jer se ljudi vrednuju po takvi – bogobojaznosti, ali je vrlo žalosno što učeni, daije i radnici za Allahovu vjeru, radi svoje zauzetosti oko poziva u Allahovu vjeru, dolaze do stepena siromaha da primaju zekat i sadaku.

Pa kakve mi rezultate možemo očekivati u njihovoj da’ vi? Kakve osjećaje možemo naći u njihovim dušama? I kakav odnos možemo očekivati da prema njima zauzmu oni koje pozivaju u Allahovu vjeru? Od daija se traži s da budu askete na ovome dunjaluku i da budu dežurni dvadeset i četiri sata u polju da’ve, da budu učenjaci, sudije, socijalni radnici, a zauzvrat im nude ono što im nije dovoljno za njihove potrebe. Da li njihove supruge i djeca imaju pravo na častan život, školovanje, odlazak na “islamske plaže”, lijepu odjeću i sl., ili pak to nije za njih. Možda će neko reći: ”Neka zarade sami sebi”. Oni već rade za sebe, ali ko će tebe i tvoju porodicu podučavati islamu i biti dežurni na polju da’ve, ako se oni posvete poslu kao što ti to već činiš.

Ubijeđen sam da niti jedno stvorenje neće umrijeti dok ne upotpuni svoju propisanu životnu dob i opskrbu, jer nas je o tome obavijestio onaj koji ne govori po svome hiru, već koji dostavlja objavu od svoga Gospodara. I zar je onaj koji je proveo duge godine u traženju znanja, nesposoban da se natječe za ovim prolaznim svijetom? Svakako da je sposoban, jer Allah daje dunjaluk i onome koga voli i onome koga ne voli, ali je daija dao prednost najčasnijem radu na dunjaluku i misiji svih Božijih poslanika.

Iz teksta mr. Osmana Smajlovića  “Nije isto čuti i vidjeti “
_____________________

Ovaj donji tekst je pisan 2012. godine:

ZNAMO LI PREPOZNATI POTREBU (Znacaj pomaganja daija i davetskih projekata)

Svi smo mi, na neki nacin, u mogucnosti da djelujemo davetski na ljude oko nas, na nasu rodbinu, radne ili skolske kolege (moze se dati neka islamska literatura, audio ili video materijal, uputiti na neku islamsku web stranicu i sl.), dok nismo svi u mogucnosti da aktivno ucestvujemo u davetskim aktivnostima usmjerenim prema sirim masama. Medjutim ako se ne moze fizicki pomoci, onda se mogu materijalno potpomoci dzemati, daije ili davetske organizacije, ako je insan u mogucnosti, pogotovo braca i sestre koji zive na zapadu.

Ali…. mnogi smo poprilicno zakazali po ovom pitanju. Mnogi ne mozemo da uvidimo tu ogromnu potrebu kada se radi o finansijskom pomaganju davetskih projekata i davetskih organizacija. Koliko je projekata propalo ili radi sa velikim problemima, bas iz razloga sto nedostaju novcana sredstva.

Navescu jedan primjer:

Ja, kao urednik ove stranice (n-um.com), prije nekoliko godina nisam radio puno radno vrijeme na poslu, tako da mi je plata bila manja i jedva se kraj sa krajem sastavljao. Imao sam neki stari kompjuter koji je bio dotrajao, pa posto nisam bio u mogucnosti da nabavim nesto novo, isao bih u prodavnice gdje se prodaje polovna roba i kupio bih neki kompjuter za 30-40 eura, koji bi mi radio dva-tri mjeseca, pa bih ponovo morao nabavljati nesto slicno. I sa takvih kompjutera se odrzavala i osvjezavala ova stranica.

Imao sam jedan kompjuter koji je imao samo 250 MB slobodnog prostora na disku, pa kada bi se uradio ili skinuo kakav malo tezi materijal za stranicu odmah bi mi dolazila poruka da je sav prostor popunjen i da moram brisati nesto kako bih, recimo neki video mogao pohraniti na kompjuteru. Jedne prilike mi se kompjuter bio pokvario, a nisam imao novca da kupim sta drugo, pa sam uzeo jedan TV, koji smo bili dobili kao poklon od jednog rodjaka, te sam otisao u prodavnicu i zamjenio za jedan polovni kompjuter.

Medjutim posto je sve to bilo staro, ubrzo bi se pokvarilo. Jednom ostanem bez kompjutera, pa krenem od brata do brata i pitam “da nemas kakav stari kompjuter negdje u ostavi, moj se pokvario i ne mogu raditi na stranici”….medjutim, nisam dobio nista. Smirio sam se po ovom pitanju tek kada sam uzeo jedan novi kompjuter od 300 eura na beskamatni kredit, i hvala Allahu, vec nekoliko godina me sluzi bez nekih vecih problema (takodjer sam poceo raditi i cijelo radno vrijeme pa se i finansijska situacija popravila).

Sta sam zelio reci sa ovim, niko od brace nije prepoznao potrebu da mi se pomogne da dodjem do kakvog kompjutera, kako bih mogao nastaviti raditi na stranici, vec sam se cijelo vrijeme morao sam snalaziti. Naravno, neko moze uvijek reci: “Pa sta hoces, ko te goni da radis na stranici, hoces neko drugi da te sada pomaze?”

S vremenom sva stranica je ostala na meni (bilo nas je vise kada smo krenuli sa njenim radom) tako da su i svi troskovi ostali na meni, i sada sam u potpunosti siguran, doslo bi do zatvaranja ove stranice, da nije pokrenut davetski fond preko ove stranice i od tada se ovaj davetski projekat odrzava zahvaljujuci novcu koji stize u ovaj fond. Zahvaljujuci ovoj pomoci ova stranica je prezivjela, i danas, hvala Allahu, na njoj radi grupa ljudi (Allaha Uzvisenog molimo da obilato nagradi sve one koji svojim imetkom, vec nekoliko zadnjih godina, omogucuju da ova stranica postoji i prosperira).