Dani koji su mi promijenili život / Varao sam ženu, pa mi se to vratilo

Dani koji su mi promijenili život

Kolebala sam se prije nego sam poslala priču. Želim kazati svakom da Allahova blizina ima standarde. Na osnovu njih čovjek može vidjeti koliko je blizu ili daleko od Allaha. Moja priča počinje u djetinjstvu kada su mi roditelji pustili da slušam kratke sure u interpretaciji Abdulbasita Abdussameda. Kada bih čula njegov glas, plakala bih ne znajući zašto. Iz njegovog učenja sam i naučila kraće sure. Kada bih učila Kur’an, oponašala bih ga. Tako mi je prolazilo vrijeme do četrnaeste godine. Tada sam se, korak po korak, počela udaljavati od Allaha, sve dok nije došao dan u kome me je Allah htio podsjetiti da kosmos ima Moćnog Gospodara, Koji je kadar oživjeti i usmrtiti.

Bila sam treći razred srednje škole. Početkom školske godine, dobili smo vijest da je moj brat, godinu stariji od mene, preselio na Ahiret. Tada sam s roditeljima bila u inostranstvu. Ova vijest me je pogodila poput munje, ali nisam puno plakala, jer mi je srce bilo skamenjeno. Nisam slušala Kur’an, niti klanjala. Bila sam puno udaljena od Gospodara nebesa i Zemlje. Dok smo se mi vratili, brat je već bio ukopan. Bio je to prvi dan mog dolaska u Egiptu, i tada sam obukla hidžab. Ranije kada god bih stigla u Egipat prvo što bih uradila bilo je ostavljanje hidžaba. Otišli smo na groblje.

Puno sam plakala prisjećajući se svega. Toga dana sam postala svjesna da svi idemo tim putem i da je to sudbina sviju nas. Razmislila sam šta bih radila da sam na njegovom mjestu? Šta bi bilo da idem preko Sirat-ćuprije? Ovog dana sam prvi put shvatila smisao Sirat-ćuprije. Odlučila sam obući hidžab i nikada ga ne skinuti.

Obukla sam hidžab i, nakon što sam se upisala na fakultet, upoznala dobro i blagoslovljeno društvo koje me je iz propasti povelo određenom cilju. Sa njima sam naučila šta je to ljubav radi Allah, šta iskrenost u djelima, šta plač iz strahopoštovanja prema Allahu… Poslije Svevišnjeg, u ovome mi je najviše pomogao brat. Želim da Onaj Koji me je, iz milosti i dobrote, uputio na Pravi put, uputi sve ostale prije nego dođe Dan kada kajanje neće koristiti.
****************************************************************

Varao sam ženu, pa mi se to vratilo

Moja priča možda izgleda čudno. Imam 23 godine i na četvrtoj sam godini Trgovinskog fakulteta. Oženjen sam već pet godina. Život mi je, u skorijoj prošlosti, bio simbol za brdo grijeha. Bio sam u strastvenim vezama s djevojkama. Izlazio sam sa mnogima, čak i poslije ženidbe. Činio sam grijeh i neposlušnost prema Allahu bez ikakvog osjećaja krivice ili straha. Zaboravljao sam ili nastojao zaboraviti pravilo: kako radiš tako će ti se vratiti. Slušao sam ovu rečenicu, ali nisam bi svjestan njenog značenja.

Jednog dana, dok sam išao na fakultet, primjetih promjenu u liku moje žene. Obuzela me je sumnja. Vratio sam se za pola sahata i zatekao je u strastvenom telefonskom razgovoru sa nekim mladićem. Isti telefon preko kojeg sam i ja razgovarao sa djevojkama. Na meni su se obistinile Poslanikove, s.a.v.s., riječi: “Kako činiš,tako će ti biti vraćeno.“ Ubio bih je da se Allah nije smilovao i meni i njoj.

Žestoko je plakala i nakon nekog vremena, otišla u kuću svojih roditelja sačekati završetak brakorazvodne parnice. Tada sam vidio da se u potpunosti promijenila. Rekla mi je da će istinski obožavati Allaha. Zamolila me je da joj oprostim i dam drugu priliku. Slavljen neka je Allah Koji mijenja stanja.

Sada moja žena nosi hidžab, ne ostavlja ni jedan sunnet niti farz i obavlja noćne namaze. Moja porodica slijedi i pridržava se islama. Dali smo zavjet Allahu da se nikada nećemo vratiti grijehu. I ne zaboravite, kako radite tako će vam se vratiti.

Iz knjige “Otvorili su dušu i srce” od Amr Halida