Dedždžal – iskušenje koje će zbunjivati razum i oduzimati pamet!

Jedan od velikih predznaka Smaka svijeta je pojava osobe koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao Dedždžalom, zbog njegove prevelike laži i obmane. Dedždžal u arapskom jeziku znači lažov – koji ima veliku sposobnost obmane. Dedždžal je osoba koja će za sebe tvrditi da je božanstvo, i Allah, subhanehu ve te’ala, će mu omo­gućiti stvari koje niko sem Allaha nije u stanju izvršiti, da bi ljude time stavio na veliko iskušenje…

Allah, subhanehu ve te’ala, će mu dati: da oživljava mrtve koje on ubije, zelenu bašču, vatru, dvije rijeke, blago ovodunjalučkih riznica, naredit će nebesima da spuste kišu, pa će se iz njih spustiti kiša, naređivat će zemlji da proklija pa će ona to i uraditi, – a sve će to činiti Al­lahovom voljom i odredbom. Zatim će pri kraju Allah, subhanehu ve te’ala, to njemu onemogućiti, pa neće biti u stanju da ubije ni jednog čovjeka, niti da uradi bilo šta od onoga što je prije radio. Zatim će ga ubiti Isa, alejhis-selam, a Allah, subhanehu ve te’ala, će učvrstiti vjernike u njihovom imanu-vjerovanju.

Dedždžal neće biti u stanju da zavede nikoga od vjernika, nego će zavoditi neznalice i bijednike koji će povjero­vati u njega da bi zadovoljili svoje potrebe za hranom i imet­kom. A jedan broj će povjerovati u njega bojeći se njegove prividne kazne, jer će njegovo iskušenje biti izuzetno teško,- zbunjivati će razum i oduzimati pamet. Sve što bude radio, kao i njegovo brzo kretanje, ima za cilj da zbuni ljude tako da ne mogu sagledati pravo stanje i njegove manjkavosti. Zbog toga su svi poslanici upozoravali na njegova iskušenja, ukazivali na njegove nedostatke i iznosili dokaze o lažnosti njegovih tvrdnji.

Mu’mini će biti podržani od Allaha, subhanehu ve te’ala, i neće ih zavarati tvrdnja Dedždžala, jer će jasno vidjeti njegove manjkavosti kao što je slijepost, – i svaki će vjernik, bio pismen ili nepismen, moći pročitati na njegovom čelu da je on nevjernik, tj. na čelu će mu jasno pisati ‘’KAFIR”.

Abdullah b. Omer, radijallahu ‘anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike ustao između ljudi, Allahu, subhanehu ve te’ala, se zahvalio na Njemu dostojan način, a zatim je spomenuo Dedždžala i rekao: “Ja vas upozoravam na njega, i nema ni jednog poslanika a da nije svoj narod upozoravao na Dedždžala, ali ja ću vam o njemu reći nešto što ni jedan poslanik prije mene nije rekao svom narodu: on je ćorav, a vaš Gospodar nije ćorav.” (Buharija: Kitab el-Fiten, Muslim: El-fiten ve Ešratus-sa’ah)

Huzejfe b. El-Jeman, radijallahu ‘anh, prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja više znam o onome što će Dedždžal imati: ‘Imat će dvije rijeke koje će teći: jedna od njih će (na pogled očiju) iz­gledati kao bijele vode, a druga vatra usplamtjela, pa ako ne­koga od vas stigne, neka odabere rijeku koja izgleda kao vatra, neka zatvori oči, sagne se i napije se iz nje, – i vidjet će da je hladna voda. Jedno Dedždžalovo oko će biti potpuno zatvoreno grubom mesnatom izraslinom, a između očiju će mu pisati “k a f i r” što će pročitati svaki vjernik (mu’min), bio pismen ili nepismen.‘” (Muslim, El-Fiten ve Ešratus-sa’ah.)
________________

Nevas b. Sem’an, radijallahu ‘anh, prenosi, pa kaže: “Jedne prilike je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo Dedždžala, pa ga je tako pot­cijenio govoreći o vidljivim znakovima njegove laži kao što je ćoravost, a zatim ga tako podigao govoreći o veličini iskušenja kojima će kušati ljude, da smo pomislili da je već sti­gao do palminjaka Medine. Kada smo poslije otišli do Allaho­vog poslanika, sallallahu alejhi we selem, on je to prepoznao na nama, pa nas je upitao: “Šta je sa vama?”, a mi odgovorismo: “O Allahov Poslaniče, danas si spomenuo Dedždžala i tako ga potcijenio, a zatim ga po­digao, da smo mislili da je već stigao do palminjaka Medine’. On reče: ”Ja se za vas ne bojim ničeg drugog sem Dedždžala. Ako se pojavi dok sam ja sa vama, ja ću vas zaštititi, a ako se pojavi, a ja ne budem među vama, neka svako od vas čuva sebe, a ja Allaha molim da od njega sačuva svakog muslimana.

On je mladić izuzetno kovrdžave kose, slijep je na jedno oko, sličan Abdul Uza b. el-Katimu. Ko ga od vas doživi nek mu prouči početak sure El-Kehf. On će se pojaviti između Šama i Iraka, i počet će pre­nositi svoje smutnje lijevo i desno, zato se, o robovi Božji, čvrsto držite.”‘ Mi tada rekosmo: “Allahov Poslaniče, ko­liko dugo će ostati na Zemlji?” On odgovori: “Četrdeset dana: dan kao godinu, dan kao mjesec, dan kao sedmicu, a ostali dani će mu biti kao vaši dani.” Mi tada rekosmo: “Hoće li nam biti do­voljno da klanjamo namaze samo jednog dana u danu koji će biti kao godina?” On reče: “Ne, nego ćete određivati namaska vremena.” Rekosmo: “O Allahov poslaniče: kako brzo će on ići po zemlji?” “Kao kiša koju nosi vjetar,” – reče.

“Doći će do naroda pa će ih pozvati da ga vjeruju, a oni će mu se odazvati i povjero­vati mu, pa će on narediti nebu, te će ono spustiti kišu zemlji koja će odmah proklijati, pa će im stoka tada postati krupnija nego ikada, sa najvećim vimenima i stomacima. A zatim će doći narod koje će on pozvati da povjeruju u njega, pa će oni to odbiti. On će ih tad ostaviti, pa će postati bijedni bez ičega od svojih imetaka. Proći će pored starih ruševina pa će im reći: Izvadite svoje blago, a za njim će krenuti riznice blaga poput rojeva pčela. Zatim će poz­vati zdravog, punog mladića i udariće ga sabljom tako jako da će ga pre­poloviti na dva dijela, – zatim će ga pozvati i on će ustati idući prema njemu sa osmjehom na licu.

On će to tako činiti sve dok Allah s.v.t. ne pošalje Isaa sina Mer­jemina, koji će sići kod bijelog minareta i to istočno od Da­maska, u bijeloj odjeći, držeći se rukama za krila meleka. Kada spusti glavu, zakapaju mu suze, a kada je podigne, sa njegovog lica se spuste dragulji kao biseri. Nijedan nevjernik koji osjeti miris njegova daha neće moći preživjeti, a njegov dah će se prostirati sve dokle se vidi ispred njega. On će tražiti Dedždžala, sve dok ga ne nađe na vratima zvana, Babu-Lut (u Kudsu u Palestini) i kada ga nađe onda će ga na tom mjestu ubiti.” (Muslim, El-Fiten ve Ešratus-sa’ah.)

Ishak Ahmetović, prof.