Bivša sotonistica: Prizivala sam demone

Imala sam velike želje od djetinjstva, još u osnovnoj i u srednjoj školi, za koje sam molila Boga da mi se ostvare. Ali, kako sam sve više odrastala, shvatala sam da mi nikada i ništa od toga nije bilo ostvareno. Ja, koja sam od djetinjstva gledala na svijet kroz ružičaste naočare, postala sam razočarana u život. Završila sam srednju školu i željela sam da upišem Akademiju scenskih umjetnosti 2010. godine. S obzirom na to da sam se bavila glumom u Pozorištu mladih još od desete godine, maštala sam o tome da ću ići na taj fakultet. Otišla sam na konkurs i bila sam odbijena. Rekli su mi da dođem na drugi rok. Ali, već sam se upisala na drugi fakultet. Nisam htjela da riskiram jer sam mogla izgubiti redovan studij, tako da sam samo odmah predala dokumente na fakultet koji mi je bio najbliži. Teško je bilo ići tamo gdje ne voliš.

Moji snovi i nadanja bili su srušeni. Počela sam da sumnjam u postojanje Boga. Izgubila sam vjeru i nadu u potpunosti. Bila sam bijesna, rekla sam u sebi: “Bože, zašto si me iznevjerio nakon svih tih uzaludnih nadanja?”, i nisam se više molila. Mrzila sam islam. Boljela me je nepravda u svijetu koja se dešava… Nisam voljela da gledam ni tuđu patnju ni tuđe tužne sudbine… I stalno sam sebi govorila: “Da Bog postoji, to ne bi nikada dozvolio.”

Počela sam da sumnjam, da ispitujem, istražujem po internetu o raznim religijama. Bila sam zainteresovana za mnoge religije: kršćanstvo, hinduizam, judizam, budizam… Čitala sam pomno o tome, istraživala, tražeći za sebe religiju koja bi meni odgovarala. I na bezbroj tih pitanja dobila sam jedan odgovor koji je odgovorio na sva ta pitanja.

Na fakultetu u amfiteatru sam sjedila pored jedne djevojke koja je uvijek bila obučena u crno. Bila mi je nekako sva čudna, mračna i misteriozna. Imala je lančić oko vrata u obliku zvijezde petokrake. Pitala sam je koji je to simbol. Rekla mi je da se bavi wicca magijom, vještičarenjem. Pošto sam bila radoznala i otvorena za sve, počele smo voditi dublje razgovore i na Facebooku. Pitala sam je da li postoji ijedna religija za ostvarenje želja. Poslala mi je stranicu: ……………..  o sotonizmu. Rekla mi je da su to drevni demoni vrlo jaki za ostvarenje velikih ciljeva, ali da trebam izvršiti “inicijaciju” potpisom krvi sa prsta sa crnim i crvenim svijećama u noći punog mjeseca i sa meditiranjem da bih mogla ući u tu “religiju”, kao što, naprimjer, u islamu izgovaranje kelimei- šehadeta označava ulazak u vjeru.

Čitala sam tu stranicu cijele noći i legla da spavam. Sanjala sam podrhtavanje zemlje, da s neba pada veliko kamenje i ispred mene se pojavio kao projektor i na njemu prikaz slika koje se prebacuju same od sebe: nebo, mjesec, priroda, vodopadi, planete, zvijezde, i kao da mi neko govori u snu: “Pogledaj sve šta je Bog stvorio, ostalo je laž.” Probudila sam se i nisam shvatala ozbiljno san. Bila sam ubijeđena da je to samo san.

Potpuno sigurna i spremna za inicijaciju te noći punog mjeseca. Potpisala sam se krvlju. Ugasila sam svijeće i meditirala i u tom momentu sam zaspala. Sanjala sam kako mi dolazi demon maslinastozelene boje sa dugim šiljatim ušima, oko bokova je bio umotan u jamboliju. Sjedi na stolici i svira violinu. Upitala sam ga kako se zove, rekao mi je Demon Gusions. Svirao je tužnu muziku, odjednom je zastao i rekao mi je: “Ja sam onaj koji je izmislio violinski ključ.” Probudila sam se i tražila sam ga na toj stranici. Kad sam ugledala njegov znak u obliku violinskog ključa, to je zapravo bio tačnije njegov sigil. Bila sam zapanjena i mislila sam da je to ustvari jedino istina, čim mi daje neke znakove. Htjela sam opet da upoznam još nekog demona jer je on bio jako ljubazan. Mislila sam da je laž da su demoni zli.

Druge noći uzela sam crvenu svijeću i počela da prizivam direktno Sotonu. Meditirala sam malo duže, otprilike do jedan sat poslije ponoći otvarajući “treće oko” i ležala u krevetu. U polusnu vrata moje sobe su bila otvorena… odjednom postala sam ukočena, kao da me nešto guši, želim da vrisnem, ali ne mogu ništa da izustim. Osjećam nevjerovatnu sparinu. Odjednom iz hodnika dolazi Sotona sa rogovima, bio je sav u vatri u obliku kostura, noge su mu bile od jarca, stopala kopita. Prišao mi je pored kreveta sa desne strane i rekao: “Došao sam ti po dušu.” Počela sam se tresti od straha. Pomislila sam da je gotovo. Moj život je tako jadan i bijedan. Nisam imala više izlaza. Ali odjednom, sa moje lijeve strane ukočena krajičkom oka pogledala sam crnu siluetu, koja kao da mi je šaputala da izgovorim u sebi kelimei- šehadet: “Ešhedu en la illahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu!” Izgovorila sam to u sebi.

Počela sam u sebi da se derem kako je samo jedan Bog! A Sotona je nogom udario u tlo i vrisnuo tako glasno da su psi počeli vani da laju. Kao da su samo oni i ja čuli za tu vrisku. Počeo se povlačiti u hodnik gledajući me pravo u oči. Samo sam od umora onako znojava sklopila oči kao da sam pala u nesvijest. Od tada mi je sve krenulo nizbrdo. Moj život postao je horor. Počela sam naglo mršati, kosa mi je počela opadati, postala sam nervozna, svadljiva do te mjere da sam htjela da ubijem i majku i oca. Pala sam na fakultetu. Po noći sam čula pucketanja po sobi, hodanja po laminatu. Po licu i po vratu bili su mi šklobuci. Htjela sam da izvršim samoubistvo skokom sa Avaza. Bila sam lijena i usamljena.

U snovima su mi se počeli prikazivati tamnozeleni i tamnoplavi demoni u obliku avatara visoki dva metra. Legla sam u krevet i odjednom nisam mogla stati na noge. Počela sam da plačem i od suza su mi se oči zatvorile. I tako sam zaspala i odjednom sanjam da sam u pustinji Sahari. Žedna, umorna, raščupana i napuštena. Pogledam preko puta i ugledam sedam konjanika u bijelom i jedan od njih prstom je pokazao u pravcu iza mene i rekao: “Eno poslanika Muhammeda, s.a.v.s.” Okrenula sam se i ugledala sam zaista poslanika Muhammeda, stao je preda mnom. Bio je na crnom konju. U crnoj odori. Imao je tamnosmeđu sjajnu kosu do ramena, blijede kože, lokne blago uvijene, manju bradu, tamne oči, mali ben na obrazu i predivan osmijeh. Dok me je gledao sa osmijehom na licu, bio je tako blag i iz njega je zračilo kao blage zrake sunca iza glave i po ramenu kao horizont kad gledate zapravo baš kao aura. I uzjahao je konja i otišao tom pustinjom. Gledala sam za njim dok je nestajao i pala sam na pod, dok mi je cijelo tijelo obuzelo pokajanje.

Probudila sam se i shvatila sam da je ta crna silueta bio zapravo Muhammed, s.a.v.s., poslan od Allaha, dž.š. Počela sam da se molim i zahvaljujem. Posvećujem se sve više islamu. Oporavila sam se kako zdravstveno tako i psihički. Život mi se poboljšao. Kolegicu sa fakulteta sam blokirala. Ovim putem vam želim samo reći da ne činite istu grešku kao što sam ja, jer sve što vam Sotona može ponuditi su zablude. Prodaja duše je nemoguća, jer duša pripada Bogu. Na Sotoni je da zbunjuje i zastrašuje ljude. Kada imate čvrstu vjeru u Boga i kada se molite i klanjate Allahu, demoni (šejtani) nemaju nikakav utjecaj na naš život. Ali ako im dajete moć i plašite ih se, tj. vjerujete da oni imaju utjecaj na naš život, ako se ne molite Bogu i sa malom dozom sumnjate u Njegovo postojanje – oni će ga imati.

Sestra

Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com