Dešavanja u Egiptu i pozitivna uloga uleme

Vojni udar unaprijed je pripremljen

Nakon masovnih protesta širom Egipta koji su počeli 25. 01. 2011. i međunarodnih pritisaka vojska je primorala Mubaraka da odstupi sa vlasti nakon čega je Vojno vjeće stavilo van snage postojeći ustav i nastavilo vladati na osnovu Ustavnog proglasa. Međutim, sve institucije Mubarakovog režima su i dalje funkcionirale po ustaljenom sistemu. Ništa se nije mijenjalo i…

kao posljedica ostanka svih stubova Mubarakovog režim neokrznutim narodnom revolucijom na krilima ovogodišnjih 30. junskih protesta protiv Muhammeda Mursija, prvog egipatskog predsjednika izabranog na slobodnim i demokratskim izborima, desio se državni puč kojeg je predvodila Vojska uz saradnju sa policijom, obavještajnim službama i Ustavnim sudom, a medijski aparat naslijeđen od diktatora vratio se sataniziranju islamista, ulozi u kojoj ima zavidno iskustvo. Ove institucije se već decinajama bore protiv islamskih aktivista: policija i obvještajne službe kroz praćenje, isljeđivanje i montirnje procesa, sudstvo kroz nepravedne i okrutne presude, a egipatska vojska kroz oboje, jer ne treba zaboraviti da je u Egiptu decenijama vladalo vanredno stanje na osnovu čega su postojali vojni sudovi za civile, mahom islamske aktiviste, a vojska je upotrebljavana i za oružanu borbu protiv islamskih grupa, naročito na Sinaju.

Od nastanka moderne egipatske države u doba Muhammed Ali Paše ove tri institucije utemeljene su na sekularizmu i neprijateljstvu prema islamu pa je bilo očekivano da neće prihvatiti vlast islamističkih stranka niti predsjednika koji dolazi iz njihovog kruga. Iz tih razloga ove institucije su kočile svaki napredak, prvo je Ustavni sud proglasio neustavnim saziv parlamenta u kojem su na prvim slobodinim i, dakako, demokratskim izborima islamisti premoćno pobijedili, a nakon izbora Mursija za predsjednika Egipta ove institucije su planskom i smišljenom manipulacijom cijenama naftnih derivata, brašna, redukcijom struje, organiziranjem tajnih anarhističkih skupina pod patronatom obavještajnih struktura, a koje su napadale na sjedišta Muslimanske braće i stranke koju su osnovali, te na druge načine stvarale sliku o nesposobnoj vladi Muhammeda Mursija kako bi izazvali revolt građana i iskoristili prve masovne demonstracije protiv njega za provođenje puča, što se na posljetku i desilo.

Čim je puč okončan pojefitnilo je gorivo i brašno, redukcije struje su prestale, anarhističke skupine kao što je Black block su prestale sa djelovanjem. Ono što bismo trebali znati je da je svrgavanje Muhammeda Mursija planirano mjesecima unaprijed a javno najavljeno sedam dana prije izvršenja. Kada je došao dan izvršenja lukavi general Sisi pozvao je šejhul-Ezhera i vjerskog poglavara Kopta te predstavnike nekih političkih stranaka nadajući se da će tako vojni puč steći legitimitet i veću podršku naroda. Možda je najveće iznenađenje bilo podržavanje puča od strane jedne od selefijskih stranaka – Stranke Nur.

Nema sumnje da je taj njihov postupak izazvao negodovanje mnogih vjernika pa i osude i različite vrste optužbi. Ali, možda bismo ga trebali pokušati razumjeti kroz pravilo vaganja štete i koristi. Vojni udar niko, osim Allaha Svemogućeg, nije mogao spriječiti, a bilo je jasno da će pučisti prvo početi obračun sa islamistima, posebno pretsravnicima tzv. političkog islama stoga je vođstvo ove stranke, najvjerovatnije, procijenilo da bi njihovo pristajanje uz puč moglo ublažiti intenzitet predstojećeg obračuna i pružiti islamistima bilo kakvu mogućnost da utječu na daljni razvoj događaja.

Moguće je, naravno, da su u svojoj procjeni pogriješili, međutim, ne treba smetnuti s uma da se ova stranka, iako je podržala pučiste, konstantno zalaže za poštivanje prava svih građana, osuđuje represiju koju provodi pučistička vlast, zalaže se za poštivanje prava protivnika vojnog udara, osuđuje njihovo ubijanje i hapšenje. Također, 24. jula Stranka Nur je odbila učestvovati na sjednici nacionalnog pomirenja obrazlažući to represijom koju provode pučisti.

Generalni sekretar ove stranke ing. Dželal Murra kazao je da Stranka Nur zahtijeva da se prije otvaranja prve sjednice nacionalnog pomirenja ispunjeni sljedećih osam uslova:

– Izdavanje novinarskog kodeksa časti. Govoreći o ovoj tački skrenuo je pažnju na to da se ne može govoriti o nacionalnom pomirenju dok neki mediji podstiču na nasilje protiv oponenata.

– Dopuštanje rada islamskim TV kanalima koji su zatvoreni nakon puča.

– Preispitivanje dvoličnog odnosa obavještajnih i policijskih organa prema demonstrantima. Pri tom je kazao kako je evidentno da ove službe štite pristalica puča ali ne i protivnike, te da takav odnos ne vodi pomirenju.

– Preispitivanje stvova određenih grupa koje traže poništavanje kompletnog ustava o kojem je proveden narodni referendum, što je oprečno dogovorenim principima koji su više puta potvrđeni.

– Preispitivanje stavova određenih snaga koje provociraju većinu naroda omalovažavajući njegov islamski identitet i tražeći zabranu djelovanja stranaka sa islamskom pozadinom.

– Zahtejeva se od trenutne vlade da pozitivno odgovore na brojne inicijative za rješavanje krize koje su pokrenule različite domoljubne organizacijes i pojedinci.

– Obustavljanje represije protiv političkih aktivista

– Da se nacionalno pomirenje odvija pod pokroviteljstvom i vođstvom institucije el-Azhara.

Dželal Murra je ustvrdio da je oko ovih zahtjeva postignuta saglasnost između Vojske i ostalih učesnika ‘Mape puta’, te da su se svi oni čvrsto obavezali na njihovo ispunjenje i provođenje u sklopu ‘Mape puta’.

Pozitivna uloga uleme u obuzdavanju eskalacije sukoba

Islamski učenjaci, kako iz Egipta tako i iz drugih zemalja, odigrali su i još uvijek igraju pozitivnu ulogu i djeluju konstruktivno. Polazeći od islamskog principa „a pomirenje je bolje“, učenjaci nastoje pomiriti suprotstavljene strane kroz pomirbene inicijative koje se mogu sažeti na sljedeće: povratak na snagu važećeg ustava i povratak na položaj legitimnog predsjednika, formiranje vlade nacionalnog spasa i provođenje parlamentarnih izbora u skladu sa ustavom nakon čega bi parlamentarna većina kao što je ustavom zagarantirano formirala vladu i dobila mogućnost da izglasa nepovjerenje predsjedniku države kako je ustavom regulirano.

Front uleme el-Azhara osudio je puč a u svom proglasu koji je pred demonstrantipa na Trgu Rabija el-Adevijja pročitao generalni sekretar Fronta dr. Jahja Ismail upozorili su da je prilijevanje nedužne krvi haram, a da je pravo svakog građanina da mirnim protestom izrazi svoje stavove. Dr. Ismail nakon citiranja hadisa: „Neka niko od vas ne uperi oštricu u svoga brata jer možda će mu šejtan povući ruku pa će upasti u jednu od džehennemskih rupa.“, kazao je: „Recite onima koji su pucali na demonstrante dok su obavljali namaz: ‘Jeste li svjesni u koliko ste se džehennesmki rupa bacili?’“

Grupa poznatih selefijskih učenjaka iz Egipta osnovala je Medžlisu šural-ulema’ – Savjet uleme, sve u cilju pokretanja dijaloga i iznalaženja rješenja prihvatljivog i pristalicama i protivnicima puča. Neki od članova ovog Savjeta su Muhammed Hassan, Muhammed Husejn Jakub, Mustafa el-Adevi, Abdulvehid Bali (Autor knjige “Oštri mač u borbi protiv zlih sihirbaza”). Do sada su izdali više proglasa koje objavljuju na internet stranici http://www.shora-alolamaa.com.

Konstantno upozoravaju na zabranu prolijevanja krvi, pozivaju na poštivanje svačijeg prava, a istakli su se i po inicijativi za rješenje krize kroz nekoliko koraka od kojih je prvi vraćanje na snagu ustava i predsjednika Mursija na dužnost na koju je izabran od strane naroda, formiranje vlade stručnjaka koji nisu politički aktivni, te provođenje parlamentarnih izbora čiji rezultati bi odredili daljnje korake. Nažalost, njihove riječi ne dolaze do ušiju pučista.

Pored mnogih koji su osudili vojni udar u Egiptu, interesantno je spomenuti da je skupina od 56 uglednih saudijskih učenjaka izdala proglas u kojem su iznijeli svoj stav o dešavanjima u Egiptu osudivši vojni udar za koji su u proglasu kazali da je to „zločin i haram djelo, jer je to pobuna protiv legitimnog vladara izabranog na općim izborima i jasno suprotstavljanje volji egipatskog naroda.“

Također su kazali: „Pozivamo cijeli svijet, naročito medije da se boje Allaha u pogledu egipatskog naroda te da se priklone istini i preispitaju svoja stajališta, pogotovo nakon što su pučisti počinili zločine prolijevajući krv nedužnih ljudi, dijeleći narod i šireći smutnju pozivajući narod na međusobni sukob kroz pozive svojim pristalicama da izađu na ulice i daju im podršku.“

Protivnike puča su pozvali da ustraju u svojim pravednim zahtjevima izražavajući istodobno čuđenje što su neke zemlje priznale legitimitet pučistima „iako je njihov postupak suprotan volji naroda, i pobuna protiv legitimnog vladara, jer je to (tj. Podrška puču) potpomaganje u grijehu i neprijateljstvu što je šerijatom zabranjeno i moglo bi imati opasne posljedice za sve Egipćane, ako ne dao Allah, dođe do opće anarhije u zemlji i građanskog rata.“ Ovo je posebno interesantno jer je S. Arabija jedna od zemalja koja je odmah pružila finansijku pomoć pučističkoj vlasti.

Kompletan tekst proglasa može se pročitati na: http://www.aljazeera.net/news/pages/21f77113-6847-48a5-9d59-9ca704bdc1e2, a neki od potpisnika su: Abdulaziz ibn Muhammed el-Fevzan, Muhammed ibn Abdulaziz el-Lahim, Bedr ibn Ibrahim er-Radžihi, Seid ibn Nasir el-Gamidi, Abdulaziz ibn Abdulmuhsin et-Turki, Muhammed ibn Nasir es-Suhejbani, Ali ibn Seid el-Gamidi.

Ono što je zajedničko svim reakcijama brojnih islamskih učenjaka je:

– Osuda vojnog puča, represije, kršenja prava ljudi i osuda zločina pučističke vlasti.

– Upozoravanje na zabranu prolijevanja nedužne krvi svejdno o kome se radilo.

– Pozivanje protivnika puča da ne dozvole da mudu uvučeni u oružani sukob.

– Zahtjev za obustavljanje represije protiv protivnika vojnog udara.

Autor: Abdullah Nasup