Deset roditeljskih grešaka koje uništavaju ličnost djeteta

Poznati kuvajtski učenjak, edukator i sociolog Džasim El-Mutavva (Jassem Al-Mutawa) navodi deset grešaka koje čine roditelji u odgoju djeteta, čime uništavaju njegovu ličnost i psihološko-socijalnu stabilnost, a one su u suprotnosti sa principima dobrog odgoja i odnosa prema djetetu, a prije svega daleko od islama i prakse poslanika Muhammeda, a.s., koji nam treba biti uzor:

1. UKOR – RUŽENJE DJECE

Ako dijete pogriješi, pa i odrasli griješe, – niko ne voli da ga se ruži i kori. Ukaži djetetu na grešku i pomozi mu da se popravi i da se posljedica greške ukloni. Postat ćete prijatelji i dobit ćeš zahvalnost.

2. POREĐENJE S BRAĆOM/SESTRAMA ILI DRUGOM DJECOM

Svako dijete je zasebna ličnost, drugačije od ostale djece, zato je veoma loše porediti dijete sa braćom, sestrama, drugom djecom, jer svako ima svoje dobre i loše strane. Poređenje s drugima ima za rezultat mržnju djeteta prema onome s kime je upoređeno ili osjećaj slabosti i ograničenosti, a oboje loše utiče na razvoj djeteta.

3. USLOVLJAVANJE LJUBAVI

Roditelji ne smiju da koriste svoju ljubav i naklonost kao mamac ili motivaciju za dječije radnje ili neka očekivanja, jer ljubav roditelja prema djetetu ne smije biti upitna, i treba odvojiti ličnost djeteta od njegovih postupaka u slučaju vrednovanja i posticaja.

4. DAVANJE POGREŠNE INFORMACIJE – LAGANJE DJETETU

Veoma je štetno za razvoj djeteta da mu dajete pogrešne informacije jer time stvarate kod njega iskrivljenu sliku o svijetu koji ga okružuje ili, kada to otkrije, gubi povjerenje u vas shvatajući da vaše izjave i riječi nemaju stabilnu vrijednost u pogedu odnosa prema njemu.

5. OPTEREĆENJE DJETETA NEUTEMELJENOM ODGOVORNOŠĆU (TI SI KRIV ŠTO SE LOŠE OSJEĆAM)

Roditelj ne smije pokazivati da dječije ponašanje loše utiče na njega; da je roditelj bolestan, ucvijeljen, tužan, neraspoložen … zbog ponašanja djeteta. To je stvara osjećaj krivnje kod djeteta koju ono ne može da nosi, niti da promijeni.

6. PRIJETNJA

Ako se dijete ne ponaša onako kako se od njega očekuje, čak i da griješi, ne smije se koristiti metod prijetnje i sile; u jednom slučaju dijete će se pokoriti sili ili strahu od prijetnje, ali će doći vrijeme kada će se usprotiviti i odbaciti prijetnju uz spremnost da na prijetnju odgovori agresivnim ponašanjem, jer je prirodna rekacija da se na silu uzvraća većom silom.

7. ZABRANA – USKRAĆIVANJE NEČEGA BEZ OPRAVDANOG RAZLOGA

Nije pedagoški da se djetetu uskraćuju naviknute stvari bez jasnog pojašnjenja ili opravdanog razloga koji će biti prihvatljiv za njegov uzrast, a to je ono kad roditelj kaže: „Ne može i tačka!“ ili: „To je tako zato što ja to hoću!“

8. PONIŽAVANJE – SRAMOĆENJE DJETETA PRED DRUGIMA

Jedan od najbolnijih i duboko ranjivih načina u odnosu prema djetetu jeste da ga ponižavate, sramotite i izvrgavate ruglu pred drugima. To je povreda časti, ličnosti, dostojanstva, ljudskosti – onoga što je Bogom dato i usađeno u duši svakog stvorenja.

9. ISMIJAVANJE SA DJETETOM

Ismijavati dijete znači rušiti njegova ostvarenja, ne smatrati ga doraslim poslovima i ponašanju koje pokazuje, to je suprotan čin od ljubavi, pokazivanja pažnje, pohvale i motivacije u savladavanju prepreka. Da biste izvukli dijete iz takvog stanja treba vam puno vremena i truda koje sigurno nećete imati i nećete darovati djetetu ako ste spremni da ga ismijavate.

10. PROKLINJANJE – STVARANJE OSJEĆAJA BEZVRIJEDNOSTI

Proklinjati dijete znači pokazivati želju za njegovim udaljavanjem iz vaše blizine, to je nehuman i neroditeljski postupak, zato ga nikada ne koristite jer on šteti i vama i djetetu. Proklinjanje drugim riječima kazano znači: Ti ništa ne vrijediš! Ti si gubitnik! Ti si opterećenje! Ne želim te u mojoj blizini!, – ovo su teško prihvatljive i savladive riječi za odrasle zrele osobe, a kamo li za djecu.

Prevod sa arapskog, dorada i dopuna Ismet Purdić