Devijantne pojave u društvu i iščeznuće islamskih propisa

Jedne prilike sjedio sam u džamiji poslije namaza kada se na vratima pojavio mlad par po čijem izgledu bi se dalo zaključiti da su turisti. Osjetivši se domaćinom ustao sam da ih dočekam. Ispostavilo se da su pripadnici sekte Hare Krišna i da žele vidjeti unutrašnjost džamije. Djevojka je iz poznate sarajevske porodice, dok je on iz Hrvatske. Smatraju da i oni kao i mi muslimani koračamo putem spasa i da smo zbog toga braća. Pošto sam osporio da je njihov put pravi put, ona se našla začuđenom i upitala me šta ću reći onda kada je sretnem u Raju? Ukoliko se sretnemo u Raju, rekao bih: “Hvala Allahu koji te je uputio, pa si tokom života primila islam.”

Iskoristio sam priliku i upoznao ih sa tri stvari. Predstavio sam im osnove vjerovanja (imanske šarte), osnove praktične primjene (islamske šarte) i ulogu džamije u životu muslimana. Naravno, za sve mi nije trebalo više od par minuta, a iznesenim podacima predstavio sam im kompletnu vjeru. Zbog svoje znatiželje, ali i zbog potrebe da razvijem dijalog, upitao sam o njihovim ubjeđenjima. Ja sam bio koncizan sa tri stvari, ali oni su bili još koncizniji, pa su pomenuli svoja dva načela. Prvo je da su oni vegetarijanci, a druga stvar koju su iznijeli donekle je još mizernija, a tiče se njihove tvrdnje da ne upražnjavaju seks. Očekujući da čujem izvore njihovih vjerskih ubjeđenja, njihovog poimanja Boga i čime oni ispoljavaju svoju pokornost Njemu, možete misliti kako sam se našao začuđen: „Mi smo Hare Krišna, a to znači mi smo vegetarijanci!“

Često mi na um padne ovaj, za mene neobičan, susret i ovo iskustvo i uvijek to izazove dvije reakcije. Prva je zahvala Allahu na ovoj divnoj i jedinoj priznatoj vjeri kod Uzvišenog – islamu, a druga je spoznaja o površnosti i ništavnosti izmišljenih pravaca i sekti, poput Hare Krišna. U zadnje vrijeme javlja mi se nova misao: Šta je to čime Bošnjaci muslimani iskazuju svoju pokornost Allahu? Šta je to što smatraju smrtnim grijehom kojeg ni po koju cijenu ne bi prekršili? Bojim se da je preostala samo jedna stvar, a to je odnos prema svinji!

Predznak Kijametskog dana

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, čuo je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Prvo što će se od moga ummeta otrgnuti (što će iz moga ummeta nestati) jeste nasljedno pravo.” (Ibn Madže i Ed-Darekutni)

Huzejfe b. El-Jeman, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Islam će se gubiti i nestajati isto kao što blijede šare na platnu, tako da će doći vrijeme kada se neće znati niti za namaz, niti za post, niti za obrede, niti za zekat; Allahova Knjiga će u jednoj noći iščeznuti tako da ni jednog ajeta neće ostati na Zemlji. Razne skupine ljudi će ostati, neki oronuli starac ili starica, koji će govoriti: – Zatekli smo naše stare kako izgovaraju: La ilahe illallah – pa i mi to izgovarasmo!?” (Bilježe Ibn Madže u Sunenu, br. 4049, imam El-Hakim u El-Mustedreku, br. 8460-8542-8636, El-Bezzar u Musnedu, br. 283., El-Bejheki u Šu‘abu-l-iman, br. 1870, šejh El-Albani u djelu Silsiletu-s-sahiha, br. 87 ovu predaju ocjenjuje vjerodostojnom)

Navedeni hadis govori o situaciji kada neće biti znanja, a to nije slučaj danas sa našim narodom, već kod nas jednostavno nema zainteresiranosti. Mada, ovaj tekst se ne bavi pitanjem da li ljudi pukim izgovaranjem šehadeta bivaju muslimani ili potvrda te pripadnosti zahtjeva nešto više, već je tema ovog teksta iznošenje činjeničnog stanja koje ukazuje da je kod velikog djela našeg naroda slabo prisutna praktična primjena vjerskih propisa. Odlaskom ala turka običaja i prihvatanjem ala franka počeli smo ostavljati praktične islamske propise, a među prvima nasljedno pravo, tako da sam u svom životu čuo samo za jedan slučaj da je imovina umrle osobe podijeljena po tom principu.

Ono što se još uvijek kod većine zadržalo jeste šehadet, a kada bi i to iščezlo očekivao bih naš Sudnji dan, a to je nestanak naroda. Uz verbalnu deklaraciju, kod velikog broja našeg naroda, praktično je ostalo da se svinjsko meso ne treba jesti. Svinjetina, jedan od najvećih strahova Bošnjaka, nije ništa više zabranjena nego što je alkohol, a svi smo svjedoci zastupljenosti alkohola kod muslimana Balkana. Po ovome, od praktičnih djela, između Bošnjaka i njihovog nestanka stoji krmak.

Čija je krivica

Veliki islamski učenjak Ibn Tejmijje, rahimehullah, komentirajući gore navedeni hadis kaže da je posljedica iščeznuća znanja to što neće biti učenjaka i misionara. Ni ovo nije slučaj našega vremena. Danas, sa postojanjem više visokoškolskih vjerskih institucija i pogotovo sa mogućnošću studiranja u arapskom svijetu, imamo na stotine, ili čak na hiljade imama, profesora, daija i muhafiza. Broj lica čiji je zadatak vjersko, a samim tim i moralno djelovanje, ne daje adekvatne i proporcionalne rezultate. Mišljenja sam da postoji rasipanje i trošenje snage, i to zbog slabe koordinacije i planiranja. Da ne spominjem eventualne nesporazume, svađe i prepirke. Zbog toga nam je potrebno više međusobnog razumijevanja i više saradnje.

Zatim, svaki pojedinac ima obavezu da se suprotstavi negativnim pojavama u društvu i da insistira na vjerskim vrijednostima, a koje često spadaju i u univerzalne vrijednosti. Postepeno, onako kako je prakticiranje islama nestajalo, istim putem ga vraćajmo. Nemojmo omalovažavati ni najmanje djelo jer trebamo se bojati džehennemske vatre makar sa pola hurme, a ako ni to ne posjedujemo onda sa lijepom riječju. A osmijeh u lice svoga brata je sadaka.

Sjećam se svoga profesora iz Medine, šejha Hamida b. Ekrema el-Buharija, sa kojim bi se savjetovali oko devijantnih pojava u društvu i oko veličine grijeha počinioca tih devijacija. On bi te stvari sagledavao iz druge perspektive i vraćao nas da to pogledamo iz naše prizme, pa bi govorio: “Budite ubjeđenja da će Allah na Sudnjem danu prvo upitati vas šta ste uradili da dostavite istinu i objasnite štetnost određenih radnji, a tek zatim će suditi počiniocima tih radnji.”

Autor: Mithad R. Ćeman