Dirljiva priča iz našeg vremena
“Ovo priču spominjem stalno na svojim predavanjima i hutbama svojoj braći i sestrama koja se desila jednom našem dobrom bratu u Misru (Egipat).
On je bio profesor kojeg je Allah iskušao sa bolešću srca. Odlučio je da sa svojom porodicom otputuje u London zbog traženja lijeka. Doktori su mu rekli da ima začepljenje arterija i da je potrebna operacija.
Odlučio sam da se brzo vratim u svoju domovinu (Misr) pošto sam osjetio da bi mi to mogli biti posljednji dani životu, ili posljednja operacija u životu. I vrati se on u Misr da vidi svoju porodicu posljednji put.
Dok sam bio u Misru vidio sam čovjeka koji prodaje meso a pored (te radnje) sam vidio staricu koja kada bi palo na zemlju parče mesa, ili kost sa mesom, požurila bi da uzme to meso i stavi u svoju torbu.
Prišao sam starici i rekao: “Dođi majko!” “Šta to radiš?!” Reče mi: “Sinko moj, imam šest kćerki, nisu probale mesa sedam mjeseci, pa ja uzmem mast i kost pa odnesem svojim kćerkama.” (Kako su neki ljudi siromašni!!)
“Pa sam zaplakao i puno me je pogodilo!”
Rekoh joj: “Koliko ti treba mesa, majko?” Reče: “Pola kilograma.”Okrenem se mesaru i kažem: “Odnesi joj svake sedmice (toliko i toliko) mesa i izračunaj mi to za cijelu godinu!”
“Pa je starica zaplakala i podigla svoje ruke ka nebu i pala na koljena i počela do dovi Allahu, zamalo da mi srce iskoči!
Malo sam odsjeo kod komšije, zatim se vratio i osjetio sam u sebi promjenu i ljepotu. Dođe mi kćerka i reče: “Oče moj, vidim te sretnog, širokih prsa i raspoloženog!”
“Ispričam joj priču pa poče da plače, podiže ruke ka nebu i dovi: “Allahu moj, ja te molim da nas obraduješ izliječenjem našeg oca, kao što je on obradovao onu ženu i njene kćerke!”
“Odlučim da se vratim u London da mi urade nalaze (za operaciju), rekoše mi: “Jesi li ti, taj i taj?!” Odgovorim: “Jesam.”
Upitaše me: “Jesu li ovo tvoji nalazi?!” Odgovorim: “Jesu.” Ponovo sve uradiše i rekoše da ne vide tragove boli, niti bolesti,..”šta si radio?!” Odgovorim: “Trgovao sam sa Allahom, dželle ve’ala, pa me Allah izliječio.”
(Šejh dr. Muhamed Hassan, šefahullah)
Preveo: Amir Duraković