Za mladića u mojim godinama (19) u današnje vrijeme bilo je neobično da dugo vremena nema djevojku, jednostavno sam bio posvećen školi i izučavanju svoje vjere. U nekoliko navrata, čekajući autobus iz škole, primijetio sam lijepu sestru koja je bila primjerno obučena (što bi se reklo po sunnetu), i kako je vrijeme prolazilo, čeznuo sam da je upoznam. Posredstvom nekih kolegica iz razreda to se ubrzo i desilo…

U toku srednjoškolskog obrazovanja počeo sam se zanimati za vjeru i tako vremenom počeo i umjereno prakticirati sve propise za koje sam saznavao. Nisam imao nikakve predrasude ni prema kome, sa bradom ili bez nje i na koji način neko prakticira vjeru, tako da mi prihvatanje istine nije predstavljalo problem. U završnoj godini školovanja, počeo sam gledati predavanja bosanskih i stranih daija, pomoću kojih sam mnogo toga naučio i koji su mi pokazali put kojim trebam da kročim (Allah im podario svako dobro na dunjaluku prije ahireta).Â

Za mladića u mojim godinama (19) u današnje vrijeme bilo je neobično da dugo vremena nema djevojku, jednostavno sam bio posvećen školi i izučavanju svoje vjere. U nekoliko navrata, čekajući autobus iz škole, primijetio sam lijepu sestru koja je bila primjerno obučena (što bi se reklo po sunnetu), i kako je vrijeme prolazilo, čeznuo sam da je upoznam. Posredstvom nekih kolegica iz razreda to se ubrzo i desilo. Nisam htio ulaziti ni u kakve veze ni viđanja, najviše što sam podnosio u to vrijeme bilo je tih nekoliko minuta čekajući autobus i dopisivanje od kuće, tako sam vjeru prihvatio da sam znao da su granice šerijata već iza mene, ali eto desilo se tako. Izbjegavao sam maksimalno da pišem toj sestri, ali vremenom je to učestalo.

U to vrijeme nisam bio ozbiljan za brak, što nije ni čudo kako nas okolina odgaja da mladić ili djevojka sa devetnaest godina ne treba da stupe u brak, nego dug je život. I vrijeme je prolazilo, a ja sam se više posvećivao vjeri i zapostavljao sam tu sestru, nisam obraćao pažnju na to da se dopisujem sa njom. Ali, u međuvremenu, već su se pojavila neka osjećanja, koja sam pokušavao zaustaviti i prekriti.

Kada smo se upoznali, ta je sestra tek izašla iz neke “šerijatske veze”, što me iznenadilo, a i zasmetalo. Upoznavajući je, nisam očekivao da je takva osoba. Vrijeme je i dalje prolazilo, i školu završih, obavio sam jedno putovanje u trajanju od dva mjeseca i u tom vremenskom periodu nisam imao kontakt sa njom. Mislio sam da i ona razumije to i tokom naših razgovora išaretila je zajedničku budućnost i slično. Nakon tog putovanja, vjerski sam se više i obrazovao i shvatio sam da bi bilo bolje da stupim u brak što je prije moguće, zbog velikih iskušenja koja svakodnevno vidimo svojim očima.

Ponovo se javih toj sestri nakon tih nekoliko mjeseci, i u priči sam indirektno spomenuo da li bila zadovoljna da je neko kao ja pita za njenu ruku, na što je pozitivno odgovorila. To me dosta obradovalo i dalo mi dodatnu motivaciju da idem do njenih i da se uradi to što treba. Nakon toga trebali smo se dogovoriti kako da dalje postupimo i želio sam doći do nje, ali odgovore više nisam dobio.

Razne misli prolazile su mi kroz glavu, ali ono što je stvarnost bila, nikada nije. Vrijeme je odmicalo, a ja odgovora nisam dobio. Raspitujući se ponovo o situaciji, saznao sam da je stupila u “ozbiljnu vezu” i da treba da se vjenča sa jednim momkom u bliskoj budućnosti?? Nisam mogao vjerovati takvo nešto, ali uistinu se desilo. Bio sam jako pogođen tom informacijom, da sam barem znao prije nego što sam pitao, možda bi mi lakše poslije bilo, ali to je danas samo filozofija. To je dosta utjecalo na moju vjeru i moje ibadete, došao sam do tačke da nisam znao šta dalje da radim. Misli su mi stalno bile s njom, a Gospodara svjetova sam zapostavljao. Mislio sam da me Gospodar opteretio onim sto neću moći podnijeti, već sam to prolazio sada i drugi put.

Došao sam na dno ponovo, ali hvala Gospodaru pa nisam ostavljao farzove koje sam dužan obavljati, ali On najbolje zna u kakvom sam ih stanju obavljao. Do te tačke sam došao, da sam pomislio da me Gospodar ostavio, da moja vjera više nema smisla, i razne sumnje mi je šejtan dobacivao. Shvatio sam da je to iskušenje od Allaha i da moram da se strpim na tome, jer doista su iskušenja onolika koliki je iman čovjeka, a u to vrijeme sam bio na vrhuncu imana, koji sam mogao dostići. Doista, prihvatio sam vjeru potpuno, bez popuštanja i pretjerivanja, a zatim dolazi taj događaj i dovodi me da posumnjam u neke stvari.

Hvala Uzvišenom Allahu, pa sam istrajao na Njegovom putu i nisam odustao. Allah mi je pomogao da izdržim, a da li će se desiti tebi slično, brate, sestro, i hoćeš li moći to podnijeti? Da li si spreman/a da poneseš takav teret? Ja doista nisam bio. Danas znam za braću i sestre koji su više godina u “šerijatskim vezama”, doista tu nema nekih grijeha koji ih možda na prvi pogled mogu koštati ahireta, a Allah najbolje zna, ali kada pomislim da se tako nekome nakon dvije-tri godine upoznavanja i provođenja zajedničkog vremene desi, kao što se slično meni desilo, koji sam poznavao sestru samo nekoliko mjeseci, pitam se, kako bi taj brat, sestra postupili, da li bi mogli da ustraju.

Allah vam dao svako dobro, izbjegavajte takve veze, takvog provođenje zajedničkog vremena, ako možete stupiti u brak, učinite to što je prije moguće, a ako niste u stanju, suzdržite se bilo kakvog kontakta sa drugim spolom, doista vam je to bolje nego da prođete kroz ono kroz šta sam ja prošao. Molim Allaha da olakša omladini stupanje u halal brak! Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Tekst poslao brat B.

__________________________

Mladić koji me je mogao odvesti u propast

Studentica sam, imam dvadeset jednu godinu, a hidžab nosim od četrnaeste godine, hvala Allahu. Naravno, kao i svako, i ja sam doživjela jedno iskustvo, loše. Prije dvije godine upoznala sam mladića koji je prakticirao vjeru, klanjao svaki vakat, učio Kur’an, postio… Uz to, bio je izuzetno lijep.  A šta je vanjska ljepota naspram unutrašnje?! Jedno veliko ništa. I tako, dan po dan, dopisivali smo se, činio se kao jako fin insan, čak sam mislila da je i “onaj pravi”. Ali, hvala Allahu, pa nije bio. Nakon osam mjeseci, ponudio mi je brak, rekavši: “Čim završi ramazan, inšallah, vjenčat ćemo se.” Složila sam se s tim, upoznala sam njegove roditelje, a i on moje. Od toga su prošla dva mjeseca i bila sam primljena na fakultet, Allahovom odredbom.

Razmišljala sam, neću započinjati fakultet, udat ću se, formirati porodicu, ali prošao je i ramazan i Bajram, ali on više ništa nije spominjao na temu braka. Ja sam čekala, žensko k’o žensko, čekala i nadala se. Došao je mjesec septembar i spremala sam se za polazak na fakultet. Nisam bila nešto posebno “zagrijana”, više sam razmišljala o toj šansi koja mi se pružila, da se udam. Kako smo prestali komunicirati, otišla sam na fakultet jer sam vidjela da od tog braka ništa neće biti. Upoznala sam nove ljude, a i fakultet mi je dobro išao, učila sam i trudila se. Ostvarila sam fine rezultate i dobro se snašla, hvala Allahu. Nakon nekog vremena, ponovo se javio. I znate šta? Opet ista priča. I opet sam naivno povjerovala.

Uvjeravao me da ćemo se ovaj put zbilja vjenčati, opet poslije ramazana, a da je na meni da samo položim sve ispite u roku, da mi ne ostaje ništa, pa ćemo kasnije vidjeti šta ćemo i kako ćemo dalje u vezi s mojim školovanjem. Ponovo je u meni probudio iste osjećaje i ista nadanja. Od toga je prošlo deset dana, da bi on meni napisao: “Znam da ti je teško i da si tužna, ali meni treba neka koja će me natjerati da se zaljubim u nju.” Zamislite! Dopustila sam da se isto sve ponovi. Bilo mi je neopisivo teško. Odlučila sam se na tako veliki korak u svom životu i opet bila izigrana. Ovaj sam put pomislila “žrtvovati” i fakultet. Djevojka se zaljubila, zavoljela. A šta je naša ljubav naspram ljubavi našeg Gospodara? Još više sam se okrenula vjeri, nekako sam samu sebe tješila riječima: “Nisi sama, Allah je s tobom, On zna šta je najbolje za tebe.”  I vjerujte, zaista je tako.

Sad Allahu zahvaljujem što nisam ta koja će ga “natjerati da se zaljubi u nju”. Kasnije sam saznala da konzumira drogu, travu tačnije. Nisam znala šta to znači, ni koliko je to ustvari teško i opasno. U svom tom bolu još i to saznanje da me snađe. Klanjala sam, plakala. Bilo je noći kad nisam spavala, kad sam učila Kur’an a suze su same tekle niz lice. Učila sam jutarnje i večernje zikrove, i sad ih učim. I lakše mi je, elhamdulillah! Za to vrijeme malo sam na internetu tražila informacije o ljudima koji to konzumiraju. Sad samo kažem: elhamdulillahi! Nisam bila svjesna koliko me Allah voli dok se to nije desilo. Mislila sam da je “onaj pravi”, Allah mi je pokazao da nije i sačuvao me od zla. Shvatila sam i šta mi znači fakultet, Allah je dao da sve položim u roku. Znam da Allah daje svakome šta zasluži. Ali ja nemam snage da toj osobi želim zlo i da dovim da mu se nešto loše desi. Nema mjesta mržnji u mome srcu. Znam da On sve nadgleda i da će mi, inšallah, dati hairli osobu koja se neće poigravati sa mnom.

Djevojke drage, sestre u vjeri, dobro pazite s kim stupate u bilo koji kontakt! Dobro otvorite oči! Ne bacajte same sebe u propast! Dobro razmislite šta su vam prioriteti u životu, stavljajte uvijek Allaha na prvo mjesto, pa sve ostalo. Neizmjerna hvala Svevišnjem što me sačuvao i spasio! Kad god mi je teško, sjetim se Allahove milosti, kako uvijek podari izlaz iz tegobe, kako nas čuva i kako nam daje samo što je hair za nas. Nije mene sve prošlo preko noći. Dovila sam puno, klanjala noćni namaz. I sad to praktikujem, hvala Allahu, i čvrsto sam odlučila da više neću započinjati “veze”, dok Allah ne pošalje nekoga ko je zaista iskren u svojim nijetima. Njemu sam halalila. Kao što sam već napisala, u mom srcu nema mjesta za mržnju. Šta je moj oprost nad Allahovim oprostom?! Molim Allaha da ga uputi na Pravi put i da ga sačuva tog smeća, a mene da još više učvrsti. I zapamtite, nijedna dova nije uzaludna. Allah na neke dove odgovori kasnije, to je Njegova mudrost. Nadam se da ćete se okoristiti mojom pričom.

Sestra S. N.