Do jučer klošar i narkoman, a danas uzoran musliman – Kako je to moguće ?

E pa moguće je, Allahu je sve lahko, pa i to da vrati nekoga u okrilje Svoje vjere nakon dugih godina lutanja, razvratnog života, pijanstva i drugih pošasti. “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer, 53) Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, koji prašta Svojim robovima sve dok duša ne dođe do grla. Naš Gospodar, koji je neovisan o nama, obraduje se našem pokajanju, kao što se navodi u hadisu: “Allah se obraduje tevbi (pokajanju) jednog roba više nego što se neko od vas obraduje kad izgubi devu u pustinji pa je, nakon što je izgubio nadu u njen pronalazak – nađe.” (bilježe Buhari i Muslim)

Naš Stvoritelj obraduje se našem pokajanju, a mnogi ljudi sebi daju za pravo da sude i osuđuju one koji se odluče da krenu putem pokajanja. Mnoga naša braća i sestre, kada ulaze u vjeru, kada odluče da ostave stari život iza sebe i da se posvete svome Gospodaru, suočavaju se sa tim problemom. “Do jučer bio klošar, a danas ‘glumi’ muslimana”, “Do jučer hodala u minjaku, a danas nosi hidžab”, “Jučer bio pijanica, danas redovno ide u džamiju, sigurno mu plaćaju za to”, samo su neke od osuda koje naša braća i sestre imaju priliku čuti na svoj račun. Otkud ljudima pravo da ulaze u tuđe nijete – namjere? Otkud ljudima pravo da druge ljude osuđuju za hajr? Kada vidimo da neko čini grijeh, dužni smo da to osudimo, ali kada vidimo da se neko istinski vratio svome Gospodaru, trebamo da zahvalimo Allahu na Njegovoj milosti ukazanoj našem bratu ili sestri, molimo Allaha da oprosti i njima i nama. Niko od nas nije bezgrješan. Niko od nas nije oduvijek vjernik. Većina nas je “jučer lutala”, pa je našla, Allahovom voljom i milošću, uputu. Svi mi imamo mnogo toga da “pometemo ispred svojih vrata”.

Neki su ljudi posebno skeptični kada su u pitanju naša braća i sestre koji su iz druge vjere prešli na islam. Neki će reći kako su oni špijuni, kako nisu iskreni i glume da su muslimani iz nekog razloga, ali iskreni, po njima, sigurno nisu, ili su tu radi neke koristi. Takvi ljudi često zaboravljaju i da su naši časni prethodnici, prvi muslimani, prije islama živjeli u džahilijetu, nevjerstvu, pa im je Allah poslao sa Svojim časnim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, lijepi islam koji su prihvatili i za sva vremena postali najbolji vjernici.

Do jučer bio nevjernik, grješnik, ali danas ponizni Allahov rob. Hvala Allahu, pa se vratio na Pravi put i nije ostao da luta i dalje u neznanju i nevjerstvu. Hvala Allahu, kada je okrenuo novu stranicu u svome životu, stranicu koja će sada biti ispunjena dobrim djelima, ako Bog da, namazom, zikrom i postom. Ali, zanimljivo je to da većinom i osuđuju oni koji ne prakticiraju vjeru, pa kao da na taj način žele sebe opravdati, tako da često čujemo i da kažu: “Kad vidim ko je sve vjernik i ide u džamiju, ja odmah nemam želju.”

Nećete vi, sestro i brate, biti pitani ni za čija djela, ali hoćete za svoja djela i u šta ste život protratili. Potrudite se, brate i sestro, da i vi pronađete taj pravi put kao i onaj vaš brat kojeg osuđujete i o kojem pričate loše stvari. Ne plaća njemu niko! Nema on nikakve ovodunjalučke koristi, osim ono svojih dobrih djela koja mu melek čuva na njegovoj desnoj strani. Nije on ni poludio, kao što mnogi misle, on je samo odlučio da svoj život posveti Onome kome će mu se duša vratiti. On nije na gubitku što je ostavio mnoga uživanja ovog svijeta, on zna da time dobiva ono bolje, i zato to i čini. On želi što ljepšu nagradu od svoga Gospodara, Onoga koji je stvorio i tebe i njega, i želi da zasluži što ljepše mjesto u vječnosti. On želi Džennet, pa ne osuđuj ga radi toga! Plemenit li je njegov cilj!

Ummu Sara Žužić