‘Dobre vode’ – ‘Mubareć’ voda koja liječi bolesti i vid popravlja?

U ratnom i poratnom vremenu kod nas Bošnjaka postalo je popularno posjećivanje turbeta i dovišta. O njima su ispletene legende i mitovi kojima su zajednički elementi: narod u nevolji, dobar insan (po mogućnosti sufijski šejh) a ponekad i nesretna djevojka, četrdesetodnevni ibadet (obično namaz ili dova) i onda se desi čudo kojim se otkloni nevolja. Posjete se uglavnom vrše u sezoni proljeće-ljeto. Jedno od atraktivnijih dovišta koje svake godine posjećuju brojni Bošnjaci, dobri, ali na žalost okovani lancima praznovjerja, je i dovište Dobre vode nedaleko od seoceta Zarudina kod Foče…

Kao što to obično biva u mitovima vezanim za bosanskohercegovačka dovišta, i u ovome je narod jednom davno imao nerješiv problem – sušna godina. Ali, tu su se našla dva dobra šejha koji su se dali na četrdesetodnevni obred molitve za kišu. I gle čuda – nakon četrdeset dana, Allah dade čudotvorni izvor koji ljudi prozvaše Dobre vode, iako su oni, zapravo, molili kišu.

Od tada, ili malo poslije toga, svake godine, drugog utorka nakon Jurjeva (?), dakle, u maju mjesecu, rijeke Bošnjaka hrle na ‘obred kišne dove’, opskrbljuju se Dobrom vodom sa tri česme vjerujući da ona liječi od svakojakih bolesti, te je piju, njome se kupaju i bolne dijelove masiraju.

Stoga želim ukazati na nekoliko stvari:

O posjećivanju posebnih mjesta radi ibadeta

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ne poduzima se putovanje (s ciljem ibadeta) osim radi posjete triju džamija: El-Mesdžidul-harama, moje džamije u Medini i Mesdžidul-aksa.“ (Sahihul-Buhari)

El-Ma’rur ibn Suvejd je rekao: „Putovali smo sa Omerom ibn el-Hattabom pa kada smo došli blizu nekog mesdžida ljudi pohitaše da klanjaju u njemu Omer upita: „Šta im je?“ Odgovoriše: „U ovom je mesdžidu klanjao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.“ Omer, radijallahu anhu, im reče: „O ljudi, zaista su oni prije vas propali jer su prakticirali ovakvo ponašanje koje ih je dovelo do izmišljanja svetišta. Stoga, ko bude dužan klanjati kada naiđe ovuda, neka klanja, a ko ne bude, neka produži.“ (Ibn Veddah, el-Bideu ven-nehju anha. Albani je sened ocijenio sahihom u Tahridž ehadis Fadailiš-Šam ve Dimišk)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je „Uzvišeni Allah nije propisao muslimanima posebno mjesto za obavljanje namaza, osim mesdžida (tj. džamija), niti posebno mjesto na koje treba otići radi nekog ibadeta, osim onoga što je vezano za obrede hadža, poput Arefata, Muzdelife, Mine, na koje se odlazi radi zikra, dove, tekbira, a ne namaza, za razliku od mesdžida (džamija) u koje je propisan odlazak radi obavljanja namaza. I nepostoji drugo mjesto, osim mesdžida i mjesta vezanih za obrede hadža, čije posjećivanje je propisano radi obavljanja namaza ili drugih ibadeta na njima.

Dakle, ne postoje druga mjesta, osim navedenih, koje je lijepo posjećivati radi namaza, dove ili zikra na tim mjestima, jer Allah i Njegov Poslanik nisu propisali takve vrste posjete, makar se radilo i o mjestu u kojem je stanovao neki vjerovjesnik, ili na njemu odmarao ili tuda prošao, jer, osnova je da slijedimo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, čineći ono što nam je naredio ili propisao sunnetom svojim, i da ga slijedimo u propisma u kojima nam je naređeno da se povodimo za njim, a ne u stvarima koje su specifične za njega.“ (Medžmuatur-resaili vel-mesail, 5/263-264)

‘Mubareć’ voda koja liječi bolesti i vid popravlja

Što se tiče uvriježenog vjerovanja u čudotvorna svojstva Dobre vode (a jednako tako i svih drugih) za koje se vezuju mitovi o čudesnom izlječenju, to je vrlo opasno zastranjivanje u vjeri. Jer, ako čovjek vjeruje da ta voda sama po sebi ima neku svetost od koje dolazi čudotvorno izliješenje, to je veliki širk koji izvodi iz vjere, a ako vjeruje da dotična voda ‘čudotvorno dejstvo’ dobila od Allaha a sebebom dove ‘dobrih šejhova’ to je, također, zastranjivanje u vjeri i smatra se velikim grijehom i zabludjelim ubjeđenjem koje vodi ka propasti. Jer, samo i jedino Allahovom voljom se dešava i korist i šteta.

Ebu Vakid el-Lejsi, radijallahu anhu, kaže: „Krenuli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejn, a tek smo bili napustili kufr. Mušrici su imali lotosovo stablo kod kojeg bi se okupljali i na njega vješali svoje oružje (vjerujući da stablo ima čudotvorno – mubareć – dejstvo), a zvali su ga Zatu-envat. Pa, kada smo prolazili pokraj nekog lotosovog stabla, rekosmo: „Allahov Poslaniče, daj nam da i mi imamo Zatu-envat, kao što oni imaju Zatu-envat.“ On reče: „Allahu ekber! Doista su to običaji! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, rekli ste kao što su rekli Israelićani Musau: ‘… napravi i ti nama boga, kao što oni imaju bogove!’ On im reče: ‘Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti.‘(el-E’araf, 138) Vi ćete, doista, slijediti običaje onih koji su bili prije vas.“ (Sunenut-Tirmizi, 2180)

A u ajetu koji slijedi iza navedenog stoji: „Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade.“ (el-E’araf, 139) Da bismo prihvatili da neka hrana ili piće ima blagoslovljeno (mubarek) svojstvo zbog kojeg djeluje kao lijek, za to moramo imati pouzdan dokaz. Kao, na primjer: Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „U adžvi (vrsta datule) iz el-Alije (u to vrijeme to je bilo selo blizu Medine) je lijek…“ (Sahihu Muslim, bab fadlu temril-Medine)

Ili kao što je kazao za zemzem: „Najbolja voda na Zemlji je zemzem. Zaista je ona hrana koja zasićuje i lijek od bolesti.“ (Taberani, el-Kebir. Albani ka je ocijenio hasenom u Silsiletil-ehadisis-sahiha.)

Suvišno je komentirati da neki vjeruju da voda sa ovih “dovišta” sapire grijehe onima koji se istuširaju s njom.

Slijeđenje običaja onih koji su bili prije

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio je, kritizirajući tu pojavu, da će se u muslimanskom ummetu pojaviti skupine ljudi koji će oponašati nevjerničke narode koji su postojali prije, kao što je kazao u navedenom hadisu o Zatu-envat. A kada su u pitanju bosanskohercegovačka dovišta najvjerovatnije se radi o mjestima koja su Dobri Bošnjani prije islama koristili kao obredna mjesta, kako smatraju neki historičari sa naših prostora i kako se može naslutiti iz povezanosti vremena u kojem se održavaju sa krščanskim kalendarom, štaviše, sa kršćanskim svecima.

Svaki ibadet koji nije propisan Kur’anom i sunnetom je novotarija i ne samo da nema sevapa nego je grijeh prakticirati ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Čuvajte se novih stvari u vjeri, jer je svaka novina u vjeri novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ (Sunenut-Trimizi, Sunen Ebi Davud)

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko uradi neko djelo (ibadet) koje u našoj vjeri nije propisano, bit će odbijeno.“ (Sahih Muslim)

To je zato što je Allah, dželle šanuhu, usavršio ovu vjeru, te je svako dodavanje ili oduzimanje od onoga što je Kur’anom i sunnetom propisano, skrnavljenje savršene Allahove vjere. Rekao je Uzvišeni Allah: „… Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (sura el-Maide, 3)

Abdullah Nasup
________________________________________________
________________________________________________

Prenosimo vam članak koji je objavljen u Dnevnom Avazu, članak koji govori o običajima koji su prepuni sujevjerja i koji bi se mogli razumjeti da se govori o arapima i njihovom stanju prije dolaska islama

U posjeti dovištu Dobre vode u Zarudini kod Foče

Visoko u njedrima Grepka, na dvadesetom kilometru od Foče, u zaseoku Zarudina, ugnijezdilo se dovište Dobre vode, do koga se najbrže stiže onim boljim, tvrđim, drumom preko Grepka, Dugih njiva i Turjaka. Ovo dovište je vezano za dvojicu evlija, šejha Murata i njegovog sina šejha Saliha. Živjeli su u 17. stoljeću. Nema podataka odakle su stigli na ove prostore, ali je u narodu ostalo da se pamte po dobrim djelima…

U njihovo vrijeme vladala je nezapamćena suša u Zurdini, Kolunu, Strgancima… Šejh Murat i šejh Salih su 40 dana zaredom učili dovu, pa je iz kamena poteklo više izvora vode koje je narod nazvao Dobrim vodama. Narodna predaja kazuje da je dovište još za života šejhova postalo omiljeno i tradicionalno stjecište vjernika.

– Otkako znam za sebe, na ovo dovište je svijet dolazio sa svih strana, staro i mlado, muško i žensko. Tradicionalno okupljanje je prvog utorka poslije Jurjeva, a bolesni insani dolaze drugog utorka poslije Jurjeva – kaže nam Muharem Karaman. On nam je ispričao narodno predanje o šejhovima koji su jednog sušnog ljeta pozvali mještane ovih krajeva da uče Kišnu dovu.

Ništa od motela

Kada se narod okupio i kada se počelo s učenjem, pojaviše se dvojica ljudi. Šejh Murat reče jednom da im kaže da odu dok se dova ne prouči. Kada je dova proučena, upitaše šejha Murata zašto je vratio onu dvojicu, a on im odgovori: „Prvi je, da bi stigao na dovu, pojeo dvije varene ljuske, djeca gledala, a nije im dao, a drugi je, hitajući da ne zakasni klanjati, načinio zijan, komšiji pogazivši žito. Eto, bojao sam se da nam dova neće biti kabul kod Boga.“ Predanje kazuje da se narod još nije bio ni razišao, a voda je potekla iz kamena.

Tradicionalno okupljanje

Inače, od svih objekata u ovom kraju rat je jedino „preživjelo“ turbe šejhova.

– Turbetu nije mogla nauditi ni vatra, ni eksploziv, ali je zatečeno u trošnom stanju kao i česma. Turbe je obnovljeno prije dvije godine sredstvima dobrotvora. Zanimljivo je da je jedan od donatora iznad turbeta htio sagraditi motel. Izvođaču je dao kaparu da iskopa temelje. Došli su bageri da ravnaju teren i kopaju. Jednom od njih odmah je otpala kašika za kopanje. Kada su rekli gazdi, nije im vjerovao. Pred njim je počeo raditi drugi bager, ali se desilo isto. Nije mu preostalo ništa drugo nego da investitoru vrati pare, rekavši mu da nikada ne bi vjerovao da nije vidio svojim očima. Sve to govori da je ovo mjesto samo za dovište – kaže nam ef. Zahid Herceglija.

Mnogi vjeruju u ljekovitost

– Dobre vode s osam česama su zdravljaci, a jedna na putu prema Strgancima je lijek za oči. Ispod izvora imaju posebna kupatila gdje se ljudi istuširaju vodom koja sapire grijehe. Tu pored izvora se klanja, a u turbetu šejhova uči se dova. Jednom prilikom čovjek je, prolazeći pored turbeta, svome kolegi rekao da će okrenuti glavu, jer ne želi gledati one koji na ovaj način traže lijeka. U takvom položaju i do danas mu je ostala iskrivljena glava – tvrdi ef. Herceglija.