Dobro i loše ponašanje

Kad su sretna i zadovoljna, djeca se obicno ponasaju na prihvatljiv nacin. No svako dijete ima lose dane i svako dijete zeli ispitati svoje granice – i vase – provjeravajuci koliko daleko moze ici. Cesto je lose ponasanje jos jedan djelotvoran nacin privlacenja vase paznje. Razdoblje najvecih sukoba vjerovatno ce nastupiti negdje u trecoj godini: suze i napadaji bijesa cesta su pojava u dvogodisnjaka...

Kako postupiti kad se dijete lose ponasa

Zlatno pravilo glasi: djelujte brzo. Nastupite na pravi nacin i uklonite izvor neprilika – npr. hranu koju baca, igracku zbog koje se tuce, ili podignite dijete na ruke i odmaknite ga s odlucnim “NE”. U isto vrijeme odvratite mu pozornost nekom drugom aktivnoscu ili igrackom. Ne trebate biti ljuti ili uzrujani, samo dosljedni, tako da vase dijete primi jasnu poruku da se nikad ne smije tako ponasati. Nekim oblicima loseg ponasanja npr. cmizdrenju, najbolje je ne pridavati vaznost. Ako djetetu nijednom ne uspije izazvati vasu reakciju te kod vas nikad nista ne postigne takvim ponasanjem, ubrzo ce prestati. Cak je i za izljev bijesa najbolje ne obracati pozornost. Mozete mu odvratiti pozornost ako prepoznate sta smjera, no kad se u napadu bijesa vec baci na pod, budite mirni i hladni i ponasajte se na uobicajen nacin. Ako je potrebno, udaljite dijete iz sobe dok se ne smiri.

Nagradjivanje lijepog ponasanja

Djetetu predskolske dobi najbolja je nagrada vase vrijeme, paznja i ljubav. Pohvala, milovanje, ispricana prica dok vam sjedi u krilu, rijeci divljenja – sve to godi djetetu. Vrlo se lahko dogadja da djetetu posvecujemo najvise paznje onda kad se lose ponasa, a najmanje kad je dobro, jer vi osjecate da se tada mozete opustiti: kad ga ugledate kako rusi konzerve s police u ducanu, morate reagirati. Medjutim, mnogo je djelotvornije da dijete nagradite pohvalom i iskazivanjem ljubavi onda kad se lijepo ponasa, kao: “Kako si ti dobra djevojcica, tako si me strpljivo cekala”. Potaknut cete dijete da se ponasa onako kako zelite i naucit cete ga nesto vrlo vazno – da je mnogo djelotvornije biti dobar prema ljudima nego zlocest.

Kazne

Kakvu god kaznu primjenjivali, morate je primjeniti odmah ako zelite da ima ikakav ucinak. Prijetnje onim sto cete uciniti, moguce uskracivanje buducih uzitaka, poklona ili povlastica, beskorisno je i neposteno prema malom djetetu – vase dijete nece razumjeti zasto je naknadno kaznjeno. Kad se neprekidno suocavate s ruznim ponasanjem koje ne mozete zanemariti, ili kad je situacija izmakla vasoj kontroli, trenutna kazna koju ce vase dijete razumjeti jest privremeno udaljavanje kako bi se dijete moglo smiriti. Ako dijete ostavite da cetvrt sata provede na sigurnom mjestu, ali samo – predsoblje je cesto prikladno mjesto, ako je na vrhu stubista zastitna ograda – to ce biti dovoljno dugo da dijete zaboravi sto je zeljelo uciniti, a i vama da se smirite.

Da li da udarim dijete?

Udaranje je cesto znak da ste na kraju snage, pa nije dobar nacin rjesavanja djetetovog ponasanja. Ono nece odvratiti dijete od toga da ponovi istu stvar, a iduci put cete ga vjerovatno udariti jos jace. Osim toga, takvim postupkom dijete ucite da je primjena fizicke sile prihvatljiv nacin primoravanja ljudi da cine ono sto vi zelite.

Iz knjige: Njega majke i djeteta, Elizabeth Fenwick