Doći će dan kada ćeš napustiti ovaj svijet

Uzvišeni Allah je stvorio čovjeka na ovoj zemlji sa ciljem i obavezao ga je zadatkom, ponudio mu je emanet kojeg su odbila brda, i nebesa, i Zemlja, a čovjek je prihvatio taj emanet. To je emanet ove uzvišene vjere za koju će čovjek biti pitan pred svojim Gospodarom, i neće tog pitanja biti pošteđen nijedan Allahov rob.

“A nisam džine i ljude stvorio osim da Mene obožavaju” (Ez-Zarijat, 56) Čovjek je stvoren na ovome svijetu da obožava svoga Gospodara. Čovjek treba biti svjestan da će doći dan kada će se vratiti svome Gospodaru i biti pitan za ono što je činio na ovom prolaznom svijetu. Doći će dan kada čovjek mora napustiti ovaj svijet. Kaže Uzvišeni Allah: “Svako živo biće smrt će okusiti, a Mi vas i u dobru i u zlu iskušavamo, i znajte sigurno da ćete se Nama vratiti” (21:35) Znaj Allahov robe da će doći dan kada ćeš se rastati s ovim dunjalukom, nećeš na njemu vječno ostati. Allahu je povratak! Svako onaj koga je majka njegova rodila mora se rastati s ovim svijetom. Mora doći dan kada će napustiti ljude.

Zato, dragi moj brate i cijenjena sestro, radi za onaj dan kada će svi ljudi plakati, a ti ćeš biti radostan što se vraćaš svome Gospodaru. Nemoj sebi dozvoliti da budeš od onih kada ga ponesu prema mezarju da kaže: “Kuda me to nosite i gdje me to ostavljate?” Nemoj biti od onih koji mrze susret sa Allahom Uzvišenim. Kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodstojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim, od Aiše, radijallahu anha: “Ako čovjek mrzi susret sa Allahom, tada i Allah mrzi susret s njim. A ako čovjek voli da sretne svoga Gospodara, voli i Allah da sretne njega.” Zato budi od onih koji kada se budu rastajali sa ovim svijetom to željno iščekuju i bude im drago da sretnu svoga Gospodara, da ih On nagradi za ono što su činili na ovome svijetu.

“Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Veličanstvenoga, Plemenitog.” (Ar-Rahman, 26-27) Sve će biti uništeno osim Uzvišenog Allaha. Sve će nestati i proći, čak i najpriznatiji meleki koji su kod Allaha, Uzvišeni će ih uništiti. Koliko god čovjek doživio na ovome dunjaluku i koliko god uživao, mora sebi staviti pred svoje oči i u svoju svijest da neće vječno ostati. “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20)

Dunjaluk je kod Allaha bezvrijedan i nema nikakve vrijednosti. Kao čovjek, vidiš ga mladog, pun snage i onda se potom vraća, ide unazad, kako stari tako gubi svoju snagu, sve dok ne dođe kad napusti ovaj svijet. Na Sudnjem danu je ili bolna patnja ili nagrada i oprost kod svoga Gospodara – jedno od to dvoje, nema trećeg, a ovaj dunjaluk je uistinu samo varljiva ljepota koju će čovjek napustiti. Kako prolaze dani, tako prolazi čovjek. Svaki dan kada prođe, dio čovjeka je prošao. Ovaj život dolazi i prolazi. Ne može čovjek kazati: ima vremena. Nema vremena! Kod Uzvišenog nema “logičnog redosljeda” kojeg bismo mi razumjeli. Kada osvaneš nemoj očekivati veče, a kada omrkneš nemoj očekivati zoru. Čovjek ne zna da li će dočekati naredni dan.

Sjećam se jednog mladića, 20-tak godina, klanjao je sa nama u džamiji. Jednog jutra na sabah namazu na drugom rekatu na tešehudu, svi klanjači su preselamili za imamom, a on je ostao i dalje da sjedi. Allahova odredba je došla dok je boravio na tešehudu, i blago se onom ko umre na takvom mjestu jer takav će biti proživljen i takav će biti na Sudnjem danu. Doći će pred Uzvišenog Gospodara na tešehudu. Može li Allah kazniti čovjeka i baciti ga u Džehennem, a on sjedi na tešehudu? Blago se onome ko ima takvu konačnicu. Allah ne uzima po ovim našim dunjalučkim mjerilima “mlad je čovjek, ima vremena”. Koliko se mladih vratilo Allahu i nije dočekalo svoje zrele dobi, a pogotovo ne svoju starost. Zato je neophodno čovjeku da se prisjeća smrti, da se prisjeća dana kada će otići sa ovoga svijeta.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Sjećajte se puno smrti, ona će prekinuti vaša ovosvjetska naslađivanja.” U drugom hadisu kojeg biježi ibn Hibban, Bejheki, Taberani, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se sjeti smrti u tegobama biće mu lakše, a ko se sjeti u rahatluku i blagostanju biće mu teže i zaboraviće taj rahatluk” jer ga mora napustiti, jer to nije njegovo, kad pođe u kabur tada ide samo sa 3 metra platna. To je sve što je ponio sa ovog svijeta.

Pitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kako je došlo u hadisu kojeg bilježi Ibn Madže, Bejheki i drugi sa vjedostojnim lancem prenosilaca: “Koji su to vjernici najbolji, o Allahov poslaniče? Pa je kazao: oni koji imaju najljepši ahlak i ponašanje. Potom je upitan – a nakon njih?  – Najbolji su oni koji se najviše prisjećaju svoje smrti.” Jer čovjek koji se prisjeća svoje smrti, on će se pripremati za nju. Čovjek koji dan i noć provodi u igri i zabavi, šali i razonodi,  ubijajući svoje vrijeme, takav se nikad neće pripemati za svoju smrt. Takav ne očekuje da će mu doći dan kada će napustiti svoj igru i zabavu. Onaj ko je spreman i ko zna da će se vratiti, takav će i raditi.

Pripemite se za ovaj dan čineći dobra djela koja će vam koristiti kod Allaha i uzmite dunjaluk kao sredstvo do ahireta, a ne za cilj. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio u hadisu kojeg bilježi Buharija i drugi: “Budi na dunjaluku kao da si putnik namjernik i prolaznik.” Kao što je kazao Nuh, alejhi selam: “Za mene je dunjaluk kao jedna kula, ušao sam na jedna vrata i izašao na druga.” A pozivao je svoj narod 950 godina. Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik. Dodaje imam Tirmizi ovom hadisu: “smatraj sebe da si od stanovnika kaburova”. Allahov robe, ti si živ, ali smatraj sebe da si već mrtav jer će doći dan kada ćeš biti mrtav.

Smrt i kabur su prva stanica ahireta, tu počinje ahiret. Kada izađe čovjekova duša, za njega je već počeo ahiret, a sve što dolazi nakon smrti je teže od onoga što je bilo prije. Pa je kabur teži od dunjaluka, polaganje računa je teže od kabura, a Džehenmem je teži od polaganja računa. Osim sa vjernika, za njega je obratno. Za vjernika je sve lakše, jer će vjernik uživati u svom kaburu, uživaće u Allahovom hladu kada ne bude bilo drugog hlada, kada se ljudi budu kupali u svome znoju, za njega će polaganje računa biti jako brzo. A potom Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja.

Šta ćeš, Allahov robe, kada te crna zemlja poklopi? Imaš li pomoćnika mimo Allaha? Ajeti i hadisi koji govore i koji upozoravaju nemarnog čovjeka su brojni. Razumnom čovjeku kada se kaže i kada vidi Allahovu poruku da će nestati sa ovoga svijeta, dovoljno je kao pouka da razmisli i da se drugačije postavi prema ovome dunjaluku. Da radi na njemu želeći Allahovo zadovoljstvo i Njegovo lice.

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini od onih koji se prisjećaju smrti, koji se boje smrti, a u isto vrijeme je priželjkuju iz želje da sretnu svoga Gospodaram, da nam primi naša djela i da ih učini na vagi naših dobrih djela, i da nas spoji u Džennetu sa našim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.

Dr Safet Kuduzović