Dova i zahvalnost Allahu

Allahova je neizmjerna blagodat kada čovjek ostvari uspjeh. Iako je prirodno da se on tome raduje, treba imati na umu da u najvećoj mjeri za uspjeh treba biti zahvalan svome Gospodaru, Onome bez čije pomoći uspjeha nema. A Šuajb, alejhisselam, je rekao: „A uspjeh moj zavisi samo od Allaha…“ (sura Hud, 88)

Berekat našeg uspjeha zavisi od našeg postupka i načina na koji se odnosimo prema njemu. Zamislimo samo jednu opipljivu situaciju: neko nam je pomagao da uspijemo, uspjeli smo, i onda zaboravimo i spomenuti osobu koja nam je pomogla, a kamoli joj se zahvaliti. Tako isto, kada čovjek ostvari uspjeh pa organizuje proslavu sa prijateljima, a pri tome zaboravi na zahvalnost Gospodaru i dovu za bereket uspjeha, on postupa drugačije od prakse istinskih vjernika.

Divan primjer spominjanja Uzvišenog Allaha tokom rada i ulaganja truda jesu ajeti u suri Al-Baqara koji govore o gradnji Kabe. U njima Uzvišeni Allah govori o Ibrahimu, alejhisselam, i njegovom sinu Ismailu, alejhisselam:

„I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, (molili su): “Gospodaru naš, primi to od nas, jer Ti, uisti­nu, sve čuješ i znaš. Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!“ (sura Al-Baqara, 127-129)

Dova koju su njih dvojica učila, vrijedno radeći i ulažući svoj trud, kod Allaha je primljena. Kaba je postala najsvetije mjesto na Zemlji, a dobra djela njihovog truda i uspjeha trajat će sve do Sudnjeg dana, sve dok bude muslimana na dunjaluku. Čovjek kada sav svoj trud i sav svoj uspjeh podredi Allahovom zadovoljstvu, u njih unosi bereket, blagoslov.

U osnovnoj školi me je nedavno jedan dječačić upitao da li treba učiti dovu kada se kuća pravi. Zadivilo me je to njegovo pitanje i promišljanje. Ispričala sam mu da kuća prilikom čije gradnje se uči dova i veliča Gospodar nikada ne može biti ista kao ona na čijim temeljima se pije alkohol i mezi.

Isto tako, student koji uči ispit pod nervozom, psujući i negodujući, nije isti kao onaj koji započne učenje dovom, te strpljivo ulaže svoj trud da bi postigao uspjeh.

Uspjeh koji se postigne, a najprije Gospodaru zahvali, biva uspjeh koji će, uz Allahovu pomoć, dati i lijepe i dugotrajne plodove. Jer, važno je da čovjek ima na umu da bez pomoći i volje Gospodara, uspjeha ne bi ni bilo. I važno je da što manje koristi riječ JA, jer ništa sam, bez Njega, ne može.

Dova, zahvalnost i poniznost, dokazi su da je čovjek razumio svoje mjesto na zemlji i da priznaje moć Gospodara u odnosu na svoju nemoć. Svaki uspjeh koji postigne, „dova“ mu je za sljedeći, a sve u službi Njemu i sa ciljem postizanja vječne nagrade na Onom svijetu, kao najvećeg uspjeha. Na taj način, čovjek ne gradi svoj ego, naprotiv, on suzbija svaku negativnu osobinu čiji konačni proizvod mogu biti oholost i narcisoidnost.

Sulejman, alejhisselam, svjestan vrijednosti blagodati koje su mu date, moli svoga Gospodara da ga učini od zahvalnjm ž riječima:

„I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!“ (sura En-Neml, 19)

Učini nas, Gospodaru, od zahvalni i tebi ponizni, koji Ti se uvijek dobom obraćaju. Amin.