Jedna od dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, često učio i druge podsticao na njeno učenje jeste i dova:

اللَّهُمَّ إِنِّي أَعُوذُ بِكَ مِنَ الْهَمِّ وَالْحَزَنِ، وَالْعَجْزِ وَالْكَسَلِ، وَالْبُخْلِ وَالْجُبْنِ ، وَغَلَبَةِ الدَّيْنِ، وَ قَهْرِ الرِّجَالِ

“Allahu moj, Tebi se utječem od brige i tuge, od nemoći i ljenosti, od tvrdičluka i kukavičluka, te da me pobjede dugovi i od nasilja ljudi.”

 

El-‘Adžz (Nemoć, tj. nemogućnost [u bilo kom smislu] da se nešto od hajra i dobrih djela uradi, a pritom imati želju za istim), i El-Kesel (Ljenost, tj. biti u mogućnosti da činiš hajr, ali ne posjedovati želju za činjenjem istog) dva su najveća razloga za sve ostale bolesti koje su pomenute u hadisu.

 

El-Hemm (Briga, tj. zabrinutost za ono što predstoji, što se još uvijek nije desilo a očekuje se, budućnost) i El-Hazn (Tuga, tj. žaljenje za onim što je bilo u prošlosti na šta ne možemo nikako da utičemo) neminovno se javljaju nakon dužeg perioda nemoći ili ljenosti, ili toga dvoga zajedno.

 

El-Džubn (Kukavičluk, tj. strah za svoj život i sigurnost) i El-Buhl (Tvrdičluk, tj. škrtarenje i strah za gubitak svog imetka) neminosvno nastaju kao nuspojava posle nemoći, ljenosti, brige i tuge, te škrtost može da potom poraste i u gramzivost, tj. škrtarenje u svom imetku, te i u svojoj porodici, rodbini, prijateljima, ljudima…

 

I kao produkt svega toga, dolazi Galebetu-d-dejn (Preopterećenost dugovima) i Kahru-r-ridžal (Nasilje od strane drugih ljudi).

 

Musliman treba da radi i postupa upravo suprotno svim ovim stvarima. Ne sme da dozvoli sebi da svoje dragocjeno vrijeme troši u manje bitnim stvarima, i tako zapostavi ono bitnije, ili ne daj Bože, da vrijeme provodi i skroz nebitnim i glupim stvarima. Mora da bude koristan član porodice, zajednice, ummeta Muhammedova, te da bude daleko od pomenutih negativnih osobina.

Jedan od načina kako se sačuvati ovih upropaštavajućih bolesti jeste i stalno učenje i ponavljanje ove dove u svim situacijama. Te je ovo poziv onima koji znaju ovu dovu od ranije da je što češće uče i razmisle o njenim poukama i porukama, ali i onima koji je ne znaju, da je nauče, pa makar i na bosanskom, te da je redovno i stalno uče i o njoj razmišljaju!