Dova uklanja nevolje

Dova pomaže kod stvari koje se nisu desile, ili koje su se desile. Zato Allahovi robovi često budite u dovi.

Dova je najbolji način za otklanjanje nevolje i ostvarivanje ciljeva. Dova je najbolji lijek. Njom se liječi i suzbijaju nevolje, sprječava se pojava problema, uklanjaju se i olakšavaju kad se već dese…

Nekada rezultati dove izostaju i to iz više razloga: zbog slabosti onoga ko čini dovu; zbog toga što Allah dželle ša’nuhu iz određenih razloga ne odobrava da se ta želja ostvari; zbog slabosti srca i nedostatka koncentracije u vrijeme dove kada ona liči na hlabav luk iz kojeg strijela slabo izleće; ili zbog neke druge prepreke – zabranjene hrane, utapanja u nemarnost, zaborav i besposlice, naslage grijeha na srcu.

Jedan učenjak je o naslagama grijeha na srcu rekao da je to činjenje grijeha preko grijeha, tako da srce oslijepi i umre. O tome govori hadis Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, u kojem Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: “Kada čovjek počini grijeh na njegovom srcu se pojavi crna tačka. Ako se okane toga i pokaje, srce će mu se očistiti. Ali, ako ustraje u činjenju grijeha, te crne tačke će se umnožiti tako da će mu cijelo srce prekriti. To je naslaga na srcu o kojoj se govori u ajetu. “A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova…” (Prijevod značenja El-Mutaffifun, 14)

Hadis prenosi Tirmizi, br. 3334 kao hasen; vidi Sahih el-Džami br.1670.

Dove i molbe su poput oružja. Ubojitost oružja zavisi od umijeća ratnika, a ne isključivo od oštrine. Kada je oružje ispravno i bez mahana, kada je onaj ko ga koristi vješt i jak a odbrana slaba, protivnik će sigurno pretrpjeti štetu. Kada izostane jedan od ovih elemenata, djelovanje se gubi. O ovome govori hadis koji Hakim bilježi u svome Mustedreku, a Ebu Hurejre prenosi od Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji kaže: “Činite dovu Allahu uvjereni da će ona biti primljena i znajte da Allah ne prihvata dovu od nemarnog i nesmotrenog srca.” (Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3479; Hakim: Knjiga o dovi i …, br.1817. Ovo je hasen hadis.)

Dova je uspješan lijek za otklanjanje bolesti. Nemarnost srca prema Allahu, dželle ša’nuhu, anulira njeno djelovanje. Isto tako zabranjena hrana anulira ovo djelovanje. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: “O ljudi znajte da je Allah lijep i da prihvata samo lijepo. On je naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima: “O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jer Ja dobro znam sta vi radite!” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 51)

Zatim je spomenuo raščupanog i prašnjavog čovjeka koji je već dugo vremena proveo na putu i koji je digao ruke k nebu govoreći: “Gospodaru moj”, a hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram, a to čime se nahranio na nedozvoljen način je stekao. Kako tom čovjeku može biti primljena dova? (Prenosi Muslim: Knjiga o zekatu, br.1051; Tirmizi: Knjiga o tumačenju Kur’ana)

Abdullah ibn Ahmed u Knjizi o zuhdu koju je njegov otac napisao navodi kako je Izraelićane bila snašla nevolja i oni su se molili za olakšanje. Tada je Allah, dželle ša’nuhu objavio njihovom poslaniku: “Kako možete izlaziti na livade prljavih tijela dižući ruke sa kojih curi krv i koje ste ispunili haramima? Sada, kada je Moja srdžba prema vama kulminirala, samo se možete udaljavati od Mene.” Ebu Zerr je kazao: “Dovi je potrebno dobročinstvo kao hrani so”.

Dova je oružje vjernika

S obzirom da je dova lijek za nevolje, važno je spomenuti odnos snaga dove i nevolje (iskušenja). Ovaj odnos ima tri mogućnosti:

1) Da dova bude jača od nevolje i da je odbije

2) Da bude slabija od nevolje usljed čega će nevolja ojačati i potpuno savladati čovjeka. Međutim ova dova ponekad može ublažiti nevolje čovjeka i ako je sama po sebi slaba.

3) Da borba između njih bude neriješena

Hakim u svom Mustedreku navodi hadis od ‘Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ne može se opreznošću spriječiti ono što je suđeno. Dova pomaže u onome što se dogodilo i u onome što se nije dogodilo. Nesreća nekada dođe, a dova je dočeka i uhvati se sa njom u koštac do Sudnjeg dana.”

Na ovo ukazuje i hadis koji Ibn ‘Umer prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Dova pomaže kod stvari koje se nisu desile, ili koje su se desile. Zato Allahovi robovi često budite u dovi.” (Hakim: Knjiga o dovi i …, br. 1815. Hadis je hasen)

Sevban prenosi hadis u kome Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: “Kader ne može promijeniti ništa osim dove. Život može produžiti samo dobročinstvo. Čovjek može izgubiti nafaku (rizk) zbog grijeha koje počini.” (Hakim: Knjiga o dovi i …br. 1814)

Jedan od najboljih lijekova je upornost u dovi. Ibn Madže u svojim Sunenima bilježi hadis Ebu Hurejrea da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Ko ne moli Allaha, On je ljut na njega.” (Ibn Madže: Knjiga o dovi, br. 1814) U Imam Ahmedovoj knjizi Zuhd se navodi Katadeova predaja da je Meverrek rekao: “Meni vjernik liči na brodolomnika koji se drži za parče drveta i moli: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj’, u nadi da će ga Uzvišeni Allah spasiti.”

Jedna od stvari koje negativno utiču na realizaciju dove jeste nestrpljivost čovjeka u očekivanju uslišanja, tako da on izgubi nadu i prestane se moliti. Ovo je nalik na čovjeka koji posadi biljku ili drvo. On to zalijeva i njeguje, ali pošto ono sporo raste i razvija se, on gubi strpljenje i ostavlja ga. Buhari bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Dova će vam biti uslišana ukoliko ne prenaglite i kažete: ‘Ja sam molio, ali mi nije uslišano.” (Buhari: Knjiga o dovama, br. 6340; Muslim: Knjiga o zikru i dovama br. 2735)

Muslim u svom Sahihu bilježi njegov hadis: “Čovjeku će dova biti uslišana ukolio ne traži nešto zabranjeno, kidanje rodbinskih veza i ako ne prenagljuje.” Ashabi upitaše: ‘Kako se može prenagliti u dovi, Božiji Poslaniče?’ ,”Prenagljenost je kada čovjek kaže: ‘Molio sam se i molio al’ nije bilo rezultata, pa se nakon toga okani dove i izgubi nadu.” (Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br.2735).

Iz knjige: Bolest i lijek od Ibn Kajjim el Dževzijje